IT-RU-IQ-diplomati, supersile, kriza-Politika it - 16. X. l'unita - irak, italija, sad, rusija ITALIJAL'UNITA16. X. 2002.Od Pratice di Mare do Kremlja"Bio je svibanj i bilo je to u mjestu Pratica di Mare. Svi su bili tamo: Bush,
Chirac, Blair, Schroeder, Putin. Jedno već ljetno sunce i tone trobojnih špageta (rajčica i bosiljak) pozdravljali su novog protagonista na međunarodnoj pozornici: Silvia Berlusconija. Od sada, pa dalje, kazao je, ništa neće biti kao prije. Jer on je Rusiju doveo na zapad i u NATO, jer on je Putina poslao da bude mirotvorac u Kašmiru, jer je Italija konačno bila protagonist, središnja, strateška i poglavito slušana. Obuzet zanosom dodao je da će Rusija ubrzo ući u Europsku uniju koja bi tako, pretpostavlja se uz parlament od tri ili četiri tisuće članova, izbila sve do Vladivostoka, točno pred Japan. Tvorac tog novog svjetskog poretka bio je baš on, koji je doveo, zamislite, Busha i Putina za isti stol, a ta dvojica su čak i razgovarala. Što je bilo nezamislivo prije tog dana u Pratici di Mare.Svijet se zaustavio na nekoliko mjeseci nakon Pratice di Mare. Zanijemljen dosegom događaja. Potom su stari običaji ponovno krenuli svojim tijekom.(...)
ITALIJA
L'UNITA
16. X. 2002.
Od Pratice di Mare do Kremlja
"Bio je svibanj i bilo je to u mjestu Pratica di Mare. Svi su bili
tamo: Bush, Chirac, Blair, Schroeder, Putin. Jedno već ljetno sunce
i tone trobojnih špageta (rajčica i bosiljak) pozdravljali su novog
protagonista na međunarodnoj pozornici: Silvia Berlusconija. Od
sada, pa dalje, kazao je, ništa neće biti kao prije. Jer on je Rusiju
doveo na zapad i u NATO, jer on je Putina poslao da bude mirotvorac u
Kašmiru, jer je Italija konačno bila protagonist, središnja,
strateška i poglavito slušana. Obuzet zanosom dodao je da će Rusija
ubrzo ući u Europsku uniju koja bi tako, pretpostavlja se uz
parlament od tri ili četiri tisuće članova, izbila sve do
Vladivostoka, točno pred Japan. Tvorac tog novog svjetskog poretka
bio je baš on, koji je doveo, zamislite, Busha i Putina za isti stol,
a ta dvojica su čak i razgovarala. Što je bilo nezamislivo prije tog
dana u Pratici di Mare.
Svijet se zaustavio na nekoliko mjeseci nakon Pratice di Mare.
Zanijemljen dosegom događaja. Potom su stari običaji ponovno
krenuli svojim tijekom.(...)
Svjetsku pozornicu su hegemonizirali uobičajeni; Bush, Blair,
Chirac, Schroeder, Putin. Isti koji su bili u Pratici di Mare manje
jedan: Berlusconi, koji je ostao čuvati trobojne špagete. No jučer
je konačno Italija kazala svoju. Jučer je bio važan dan. Tony Blaira
je govorio Donjem domu: 'Najveći dio ljudi', kazao je, 'dobro
razumije da svijet nije siguran ako dopušta Saddamu da posjeduje
kemijska, biološka, i možebitno, nuklearna oružja'. Istu
zabrinutost Saddamovim arsenalima jučer je iskazao, mada drugim
riječima, i Jacques Chirac: 'Postoji potencijalna opasnost u
vjerojatnom ili mogućem posjedovanju oružja za masovno uništavanje
od strane iračkog režima'. Cilj je, dakle, 'razoružati Irak, a ne
promijeniti režim... a ako Irak prikriva zabranjena oružja bit će
na Vijeću sigurnosti da odluči što činiti, na temelju izvješća
čelnika inspektora Hansa Blixa, a ne na temelju utisaka jednih li
drugih'. Jučer se izjasnio i Kofi Annan, upozorivši Irak da ne ometa
rad inspektora: 'Ako Irak ne iskoristi ovu posljednju mogućnost i
ustraje u svom izazovu, Vijeće sigurnosti će morati preuzeti svoje
odgovornosti'.
Blair, Chirac, Annan: svi dezinformirani. U isto vrijeme dok su oni
govorili eto Berlusconija kako u Moskvi konačno izjavljuje:
'Vjerujem da u Iraku nema više oružja za masovno uništavanje, jer je
bilo vremena za njihovo uništenje ili premještanje'. Bum. Šalili
smo se. Sva ta uznemirenost Busha, Blaira, Chiraca, Annana, i
hladni odnosi između Washingtona i Berlina, i Mubarakova sjeda
kosa, i europska gužva i inspektori: sve to radi lažne vijesti o
oružju kojega nema, ili više nema. (...) Ne usuđujemo se sada ni
pomisliti koje je gledanje, ne Busha, ili Chiraca ili Blaira na
Italiju, već ono običnih američkih, francuskih, engleskih građana.
Vidjeli su predsjednika talijanske vlade kako vrti repom s Bushom,
solidarizira se s Blairom, ljubi se s Putinom, a sada ga vide kako
želi učiniti uslugu Saddamu. Vidjeli su ga da odobrava jedinstvenu
rezoluciju, a jučer prihvaća dvostruku, i svijetu najavljuje kako
inspektori mogu ostati i kod kuće, jer tamo dolje neće ništa naći.
Predsjedniče, Vama bi baš trebao jedan ministar vanjskih poslova",
piše Gianni Marsili.