WT 7. XI. EUROPSKI KULT MULTILATERALIZMA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 7. XI. 2002. Europski kult multilateralizma "Između Europe i Sjedinjenih Država postoji jaz u pogledu pitanja kao što su Irak, Ujedinjeni Narodi, Međunarodni kazneni sud, Kyoto i usklađivanje poreza. Djelomice, ovo je uzrokovano različitim interesima. Europska gospodarstva, preopterećena porezima i regulacijama, uvelike zaostaju za američkim, i ne treba čuditi to da bi europski političari voljeli koristiti međunarodnu politiku kako bi onemogućili američko dinamično gospodarstvo. Ipak, ovo nije tek pitanje vlastitih interesa. Nakon što sam nedavno proveo dva tjedna u Europi, vjerujem da su Europljani usvojili štovanje multikulturalizma koje graniči s kultom. Za europsku birokratsku elitu, politika je automatski ispravna ako je rezultat međunarodnih rasprava, posebice ako se pregovori održavaju pod pokroviteljstvom neke međunarodne organizacije. Zbog ovog multilateralističkog stajališta, gotovo nitko se ne trudi braniti ili opravdavati politike koje su nastale kao rezultat međunarodnih rasprava. Zaista, prema onima koji pokušavaju raspraviti o tome jesu li te politike poželjne postupa se kao prema hereticima jer europska elita otvorenu raspravu smatra napadom na sveti proces multilateralizma. Odnošaji između Europe i Sjedinjenih Država zahladnjeli su jer se europski političari i birokrati instinktivno i refleksivno protive konceptu državne suverenosti. Za te samoimenovane elite, Sjedinjene Države ponašaju se kao međunarodni odmetnik jer Amerika ima obraza donositi unilateralne odluke. Iračko pitanje dobar je primjer. Europljani su uznemireni jer su Sjedinjene Države, kako im se čini, odlučne provesti vojnu akciju protiv iračkog diktatora. Ipak, ne brane Sadama Huseina i ne tvrde kako je vojna akcija potpuno pogrješno rješenje. Tvrde, međutim, to da je provedba vojne akcije ispravna jedino uz odobrenje Ujedinjenih naroda - iako ovaj proces neizbježno štiti interese tirana i razbojnika. Međunarodni kazneni sud (MKS) još je jedan dobar primjer. Europljani su bijesni jer je predsjednik Bush povukao američku potporu ovom navodno svjetskom tribunalu, uglavnom zbog toga jer se ovaj potez predsjednika tumači kao odbijanje multilateralizma. No Europljani istovremeno nisu voljni, čini se, riješiti ono što Amerikanci smatraju problematičnim. Dio problema tiče se procedure tribunala, uključujući i potpunu izočnost odgovornosti i nedemokratičnu prirodu MKS-a. Drugi su problemi politički, kao što je opravdana bojazan da će MKS biti korišten kako bi se progonio Izrael i Sjedinjene Države, ignorirajući, u međuvremenu zločine protiv čovječnosti koje počinjaju diktatori zemalja Trećeg svijeta. No bez obzira na ove probleme, Europljani su MKS postavili na pijedestal i odbacuju sve kritike. Ovo davanje prednosti procesu ispred politike veoma je očito i u raspravi u pogledu Sporazuma iz Kyota. Takozvani modeli promjene klime ne mogu predviđati današnje vrijeme koristeći podatke iz prošlosti, tako da je razumljivo to da mnogi Amerikanci odbijaju otpuštanja i smanjenje svog životnog standarda samo zbog toga što ti modeli predviđaju da bi se temperature u budućnosti mogle povisiti za stupanj ili dva. Naši prijatelji preko bare uznemireniji su, međutim, zbog toga što djelujemo unilateralno. Sjedinjene Države stoje uz bok razbojničkom režimu jer odbijamo dopustiti međunarodnim birokratima da kroje našu gospodarsku politiku. Kada je posrijedi pitanje usklađivanja poreza, europske socijalne države smatraju da je 'štetno' kada poslovi i kapital prelaze iz zemalja s visokim porezima u zemlje s niskim porezom. Koristeći međunarodne birokracije kao što je Europska Unija (EU) i Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), žele okončati fiskalno suparništvo između država, dajući prednost usklađivanju poreznih stopa. Ako je to preambiciozno, žele neizravni oblik usklađivanja poreza poznat kao 'razmjena informacija', što je razlog zbog kojeg traže privatne financijske podatke o kapitalu koji je uložen u SAD. Ovaj napad na fiskalnu suverenost Amerike - zajedno sa sličnim napadima na suverenost drugih zemalja s niskim porezom, kao što su Švicarska, Irska i Caymanski otoci - prikazuje se kao napor da se nametnu 'najbolje međunarodne prakse'. Ipak, tko je odabrao EU i OECD da upravo oni definiraju dobru poreznu politiku? Ovo je veoma važno pitanje jer birokrati EU-a i OECD-a žele kriminalizirati prijedloge o reformi poreza. Neki u Europi smatraju, čini se, da međunarodne birokracije i globalni sporazumi automatski stvaraju dobru politiku. Zaista, oni definiraju dobru politiku kao bilo što što nastane ovim procesom - što je prilično praktična tautologija. Za one koji vjeruju kako nacionalna suverenost i gospodarski interes pojedinih zemalja i dalje imaju važnu ulogu u svjetskoj zajednici, ovo tajanstveno obožavanje multilateralizma moglo bi biti najveći problem. Na sreću, predsjednik Bush brani SAD. Uložio je mnogo energije da bi dobio međunarodnu pomoć u borbi protiv Iraka, ali nikada se nije odrekao našeg prava na unilateralnu obranu američkih interesa. Odbio je MKZ i prisilio EU da pristane na naše zahtjeve ako žele da Amerika financira mirotvorne operacije. Predsjednik Bush bio je čvrst i u pogledu Sporazuma iz Kyota, a vlada je nedavno objavila kako Sjedinjene Države neće sudjelovati u najnovijem planu Europske Unije za usklađivanje poreza. Konzervativci su gunđali - često i s dobrim razlogom - da je Bushova vlada bila prepopustljiva u pogledu mnogih pitanja. No predsjednikova beskompromisna obrana naših globalnih interesa zasjenjuje povremene pogrješke u unutrašnjoj politici. Dovoljno je samo to da zamislimo kako bi Al Gore riješio ova pitanja da se shvati što je George Bush napravio za Ameriku", piše Daniel J. Mitchell, član "Heritage Foundation".