FRANC-LE MONDE OD 24.10.02. GUIGOU O PROŠIRENJU

FRANCUSKA LE MONDE 24.X.2002. Europa: uspješno provesti proširenje "Dosad je svako proširenje pratilo jačanje zajedničkih politika, a Europska je unija napredovala na putu političke integracije. Hoće li tako biti i ovaj put? Da bi proširenje uspjelo, treba prevladati sadašnje slabosti EU-a: nemoć na međunarodnoj pozornici koja ostavlja slobodan prostor unilateralizmu Sjedinjenih Država i u sramotni zaborav gura zemlje na jugu; nesposobnost da izvuče najveću moguću korist iz eura, budući da nema gospodarske vlade; preispitivanje javnih služba u ime konkurencije; nedostatak prave europske politike zapošljavanja; nemoć Unije da osmisli politiku useljavanja i azila; nepravilnosti u radu ustanova. Kada EU za dvije godine s petnaest prijeđe na dvadeset pet članova, njegove bi ga slabosti mogle paralizirati ne uspije li se reformirati. Zbog velikih teškoća neki odbacuju novo proširenje: Liga Umberta Bossija, stranke Joerga Haidera i Pima Fortuyna. Ne čudi što populisti koji uvijek nastoje iskoristiti strah, zauzimaju takvo stajalište. Oni mogu naići na velik odaziv u europskoj javnosti. Zato je prijeko potrebno što prije pokrenuti raspru kako oni čija je politička zadaća iskoristiti zajednički strah i ograničiti se na odbacivanje i prosvjed, ne bi imali monopol na riječ. Nemamo pravo odbaciti to povijesno postignuće bez premca u svijetu: u miru i u demokraciji ujediniti kontinent s petsto tisuća stanovnika. Moramo prihvatiti tu težnju k jedinstvu, želimo li da Europa ponajprije bude uljudbeni obrazac utemeljen na zajedničkim vrijednostima, kulturi i povijesti. Nijedan drugi kontinent nema takvu snagu. Ona od Europe može načiniti protutežu prevlasti Sjedinjenih Država. Odbaciti proširenje znači prepustiti Europu američkoj supersili. No da bismo uspjeli, moramo reformirati zajedničke politike. Žurna je reforma poljodjelske politike: sa i bez proširenja, EU treba dati prednost poljodjelstvu koje neće u tolikoj mjeri biti produktivističko i više će poštovati okoliš, čija će pomoć biti više usmjerena k razvoju sela, a manje k izvoznim subvencijama koje napose koriste najbogatijim poljodjelicima, a zemlje u razvoju istiskuju sa svjetskih tržišta. Francuska se ljevica mora boriti za tu reformu koju je g. Chirac odbacio, a Njemačka ju žarko priželjkuje. (...) No da bi se politička integracija prihvatila, mora se primijeniti na točno određena područja, a pitanje podjele ovlasti između Unije i država članica mora se pojednostavniti i rasvijetliti. Prijeko nam je potrebna integrirana politička Europa tamo gdje državni suverenitet samo prikriva nemoć države. Tako je bilo s novcem. Tako mora biti s međunarodnim kriminalom, očuvanjem mira u Europi i u Sredozemlju, s globalizacijom koja poštiva ljudsko biće, njegov okoliš i temeljna dobra koja uvjetuju opstanak čovječanstva. Taj program u početku može biti program prethodnice kojemu se može pridružiti svaka zemlja koja to želi. Socijalnu i političku Europu nećemo izgraditi odbacujući proširenje EU-a, već sučeljavajući se s problemima i sa slabostima Europe, sa željom da ih prevladamo iskoristivši proširenje kao poticaj za novi projekt koji se oslanja na nove ustanove. Nakon mira, nakon eura, eto nove utopije Europi: poticati zamisao o novoj svjetskoj uljudbi. To je moguće bude li opet političke volje i napusti li europska ljevica kratkoročnu politiku i utvrdi bolji program", piše Elisabeth Guigou, bivša ministrica pravosuđa i zastupnica Socijalističke stranke iz okruga Seine-Saint-Denis.