US-IQ-nafta-rat-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Energetika-Terorizam-Ratovi us-Baltimore Sun 4. XI. nafta potiče invaziju? SJEDINJENE DRŽAVETHE BALTIMORE SUN4. XI. 2002.Uloga nafte u ratu zasjenjuje uzvišene motive"Tanker
'ChevronTexaco', u kolovozu je uplovio u Pascagoulu, u Mississippiu, s teretom od 485.000 barela sirove iračke nafte. Ta nafta nije bila ništa posebno, sadržavala je 2.4 posto sumpora. No rafinerije 'ChevronTexaca' bolje su opremljene od mnogih za uklanjanje nečistoća iz sirove iračke nafte. To, naime, čine već godinama, pokazuju državna izvješća. Količina iračke nafte uvezene u SAD posljednjih je godina premašila uvoz koji je postojao prije rata u Perzijskom zaljevu, a glavni američki klijenti Bagdada su ChevronTexaco, 'ExxonMobil' i 'Valero Enrgy'. I prije svog udruživanja s 'Texacom', prošle godine, 'Chevron' je imao planove vezane za Irak. Kenneth T. Derr, tadašnji predsjednik 'Chevrona', u govoru koji je održao 1998. godine kazao je: 'Volio bih da 'Chevronu' bude omogućeno' da istražuje i crpi iračku sirovu naftu, ne da ju tek kupuje prema programu Ujedinjenih naroda, nafta za hranu. Od 1999. godine ChevronTexaco i njegovi izvršni direktori dali su više od milijun dolara Republikancima, stranci predsjednika koji
SJEDINJENE DRŽAVE
THE BALTIMORE SUN
4. XI. 2002.
Uloga nafte u ratu zasjenjuje uzvišene motive
"Tanker 'ChevronTexaco', u kolovozu je uplovio u Pascagoulu, u
Mississippiu, s teretom od 485.000 barela sirove iračke nafte. Ta
nafta nije bila ništa posebno, sadržavala je 2.4 posto sumpora. No
rafinerije 'ChevronTexaca' bolje su opremljene od mnogih za
uklanjanje nečistoća iz sirove iračke nafte. To, naime, čine već
godinama, pokazuju državna izvješća. Količina iračke nafte uvezene
u SAD posljednjih je godina premašila uvoz koji je postojao prije
rata u Perzijskom zaljevu, a glavni američki klijenti Bagdada su
ChevronTexaco, 'ExxonMobil' i 'Valero Enrgy'. I prije svog
udruživanja s 'Texacom', prošle godine, 'Chevron' je imao planove
vezane za Irak. Kenneth T. Derr, tadašnji predsjednik 'Chevrona', u
govoru koji je održao 1998. godine kazao je: 'Volio bih da
'Chevronu' bude omogućeno' da istražuje i crpi iračku sirovu naftu,
ne da ju tek kupuje prema programu Ujedinjenih naroda, nafta za
hranu.
Od 1999. godine ChevronTexaco i njegovi izvršni direktori dali su
više od milijun dolara Republikancima, stranci predsjednika koji
se priprema izvršiti invaziju na Irak. ChevronTexaco tvrtka je u
čijoj je upravi, do 1999. godine, bila i Condoleezza Rice, Bushova
savjetnica za nacionalnu sigurnost. Tvrtka je njeno ime dala jednom
od svojih tankera. Ona iračkog čelnika Sadama Huseina zove 'zlim
čovjekom'.
Nitko u vladi ne želi kazati ništa konkretno o svemu ovome. No ove
činjenice američko-iračke krize ružan su aspekt toga kako krizu
vide u svijetu, što je mrlja na bilo kakvim uzvišenim motivima koje
vlada možda ima.
U Iraku se nalazi druga po redu najveća zaliha nafte na svijetu.
Sjedinjene Države najveći su svjetski potrošač nafte. Odsječene od
novih naftnih polja na Aljasci, spriječene ponovno ući u Libiju i
Iran i zabrinute zbog političkih rizika u Saudijskoj Arabiji,
američke naftne kompanije navodno važu svoje iračke opcije jednako
marljivo kao što izbjegavaju govoriti o njima.
'Ne želimo spekulirati o tome što bi se moglo dogoditi u Iraku nakon
Sadama', kazao je glasnogovornik ChevronTexaco, Chris Gidez.
'Postoji previše faktora koji bi mogli utjecati na razvoj
situacije. Odbijamo uplesti se u tu igru.'
Nedavno objavljeno izvješće odjela Deutche Bank za istraživanje
tržišta dionica, pokazalo je kako bi tvrtke 'Schlumberger Ltd.' i
'Halliburton Co.' brzo profitirale od pobjede Zapada u Iraku.
Čak i u slučaju da je ratna šteta ograničena, u iračke naftne izvore
i naftovode trebalo bi uložiti milijune, nakon što su godinama
propadali pod sankcijama.
Ako 'Halliburton', kojim je prije upravljao potpredsjednik Dick
Cheney, svoje karte odigra kako treba, možda će biti uposlen za neke
od radova.
Ipak, nije tajna da će američke tvrtke pobrati najviše vrhnja u
poslijeratnom Iraku. Rusija, Kina i Francuska žarko žele dobiti
veći dio kolača u Perzijskom zaljevu. Imaju i pravo veta u Vijeću
sigurnosti UN-a. Naravno Washington, koji bi na kraju mogao
upravljati poslijeratnim Irakom, razmotrit će opciju obećanja o
pristupu nafti kako bi dobio glasove u UN-u.
Očito je da će rat u Iraku predstavljati veliki rizik svim naftnim
tvrtkama s interesima u regiji, uključujući Amerikance. Ako se
sukob odulji, stradali bi naftovodi i naftni izvori, poremetio bi
se protok sirove nafte i smanjila potražnja u svijetu.
Ni jednostavna pobjeda nikome ne jamči viši profit. Iračke su
zalihe tolike da bi irački naftni sektor, koji bi za proizvodnju
koristio sve svoje kapacitete, nakon nekoliko godina ulaganja i
rehabilitacije, mogao sniziti cijene i profite u čitavom svijetu.
Ne mislim da je nafta glavni razlog zbog kojeg Sjedinjene Države
žele napasti Irak. Čelni dužnosnici vlade- Cheney, ministar obrane
Donald H. Rumsfeld, zamjenik ministra obrane Paul D. Wolfowitz i
zamjenik savjetnice za nacionalnu sigurnost, Stephen J. Hadley,
iskreni su čvrstolinijaši, idealistični na svoj način, koji
vjeruju kako je napad na Bagdad u nedostatku očite, neposredne
prijetnje manje zlo za Washington i svijet. Nafta nije motiv. A
naftni profiti SAD-a nisu zajamčeni rezultat. Ipak, ovo ne znači da
cijela stvar djeluje 'čisto'", piše Jay Hancock, financijski
kolumnist The Sun-a.