VB-THE INDEPENDENT - 9. X. ŠGTO TREBA ZABORAVITI?

zam-Ratovi VELIKA BRITANIJA THE INDEPENDENT 9. X. 2002. Što predsjednik SAD-a želi da mi zaboravimo Svakim danom netko kaže nešto nevjerojatnije - čak i nezamislivije - o opsesiji predsjednika Busha ratom. Jučer je sam George Bush govorio publici u Cincinnatiju o "svetim nuklearnim ratnicima". Zaboravimo na trenutak da još uvijek ne možemo dokazati da Sadam Husein posjeduje nuklearno oružje. Zaboravimo da je najnoviji Bushov govor bio samo preinaka svih "ako" i "možda" i "kad bi" 16 stranica Blairovih navoda u njegovom povijesno nepoštenom "dossieru". Zaboravite da bi Osama bin Laden, ako ikada nabavi nuklearno oružje, isto uporabio prvo na Sadamu. Ne. Moramo se boriti protiv "svetih nuklearnih ratnika". To je ono što moramo činiti kako bismo opravdali čitavu šaradu kroz koju nas sada vode Bijela kuće, Downing Street, te svi oni propali "stručnjaci" za terorizam te, avaj, previše novinara. Zaboravite 14 Palestinaca, uključujući dvanaestogodišnje dijete koje su ubili Izraelci nekoliko sati prije Bushovog govora, zaboravite da je izraelski premijer Ariel Sharon - "čovjek za mir" prema Bushovim riječima - dok je njegov zrakoplov ubijao devetero palestinske djece u srpnju, opisao pokolj kao "velik uspjeh". Izrael je na našoj strani. Ne zaboravite koristiti riječ "teror". Koristite je za Sadama Huseina, Osamu bin Ladena, Jasera Arafata, za bilo koga tko se protivi Izraelu ili Americi. Bush je tu riječ upotrijebio 30 puta u pola sata u svojem jučerašnjem govoru - to je jedan "terorizam" po minuti. Ali napravimo točnu listu onoga što stvarno moramo zaboraviti ako želimo poduprijeti ovo ludilo. Najvažnije od svega, moramo potpuno zaboraviti da je predsjednik Ronald Reagan poslao posebno izaslanstvo kako bi se sastao sa Sadamom Huseinom 1983. Od osnovne je važnosti ovo zaboraviti iz tri razloga. Prvo, zato što je strašni Sadam već koristio otrovne plinove protiv Iranaca - što je jedan od razloga zašto bismo sada trebali ući u rat s njima. Drugo, zato što je izaslanstvo poslano u Irak kako bi se dogovorilo ponovno otvaranje američkog veleposlanstva - kako bi se osigurala bolja trgovina i gospodarske veze s bagdadskim krvnikom. Treće, zato što je izaslanstvo činilo - čekajte malo - Donald Rumsfeld. Možda biste pomislili da je čudno da gospodin Rumsfeld, tijekom jednog od svojih narodskih konferencija za tisak, nije nam spomenuo ovaj zanimljiv detalj. Možete pomisliti da bi nas poželio prosvijetliti o zloj ćudi zločinca s kojim se tako srdačno rukovao. Ali ne. Začudo, Rumsfeld o ovome šuti. Kao što šuti i o jednako prijateljskom sastanku s Tarikom Azizom - koji se održao u ožujku 1984., istog dana kada su UN izdali osuđujuće izvješće o Sadamovoj uporabi otrovnog plina protiv Irana. Američki mediji šute i o ovome, naravno. Jer mi moramo zaboraviti. (...) A kada predsjednik Bush mlađi obeća iračkom narodu "razdoblje nove nade" i demokraciju nakon rušenja Sadama - kao što je to učinio prošle godine - moramo zaboraviti kako su Amerikanci obećali Pakistanu i Afganistanu novo razdoblje nade nakon poraza sovjetske vojske 1980. godine - a nisu učinili ništa. Moramo zaboraviti kako je predsjednik Bush stariji pozivao irački narod da se digne protiv Sadama 1991. godine, a kada su ga poslušali, nije učinio ništa. Moramo zaboraviti kako je Amerika obećala novo razdoblje nade Somaliji 1993., a zatim je, nakon "pada Crnog jastreba", napustila zemlju. (...) I, naravno, moramo zaboraviti na naftu. Uistinu, nafta je jedan artikl - i jedna od nekoliko stvari o kojima George Bush mlađi nešto zna, zajedno s njegovim bivšim naftaškim pajdašima Cheneyem i Riceom i bezbroj drugih u administraciji - koji se nikada ne spominje. U cijelih 30 minuta Bushovog jučerašnjeg govora protiv Iraka - koji je ugodno ublažen sa samo dvije minute o tome kako "se nada da to neće zahtijevati vojnu akciju"- nije bilo niti jedne reference na činjenicu da Irak možda ima naftne rezerve veće od Saudijske Arabije, da američke naftne kompanije očekuju da će zaraditi milijarde dolara u slučaju američkog napada, a kada siđu s vlasti, Bush i njegovi prijatelji mogli bi postati multimilijarderi na ovom ratnom plijenu. Sve ovo moramo ignorirati jer idemo u rat. Moramo zaboraviti, piše Robert Fisk.