WP 18. X. RAT I NAFTA

tovi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 18. X. 2002. Rat i nafta "'Zapravo se radi isključivo o nafti'. To je prva stvar koju mnogi sumnjičavi Arapi kažu za američku politiku na Bliskom istoku, a isto kažu i neki skeptični Amerikanci. Pretpostavimo na trenutak da su cinici u pravu: kada se zaviri pod svu tu uzvišenu retoriku o arapskoj demokraciji, američki nacionalni interes zapravo je u ostvarenju kontrole nad pouzdanim izvorom nafte po stabilnim cijenama. Stoga je prvo pitanje o ratu s Irakom - koje su posljedice tog rata po tržište nafte. Promatrajući stanje sa stajališta gospodarskog interesa, neki analitičari predviđaju katastrofu. Upozoravaju na povećanje cijena nafte i moguću nestašicu sirove nafte. Ipak, najviše iznenađuje predviđanje nekoliko stručnjaka za naftu da će se cijena nafte slijedeće godine zapravo dramatično smanjiti, sa sadašnjih 29 dolara na 15 dolara po barelu ili manje. To je stoga što bi Saudijska Arabija mogla povećati svoju proizvodnju kako bi snizila cijene i porazila svoje suparnike koji svoju naftu prodaju po višim cijenama, posebice u Rusiji. Ti stručnjaci za naftu odbacuju i arapsku teoriju urote, da je pravi cilj Bushove vlade zapravo taj da svrgavanjem Sadama Huseina glavni opskrbljivač nafte SAD-a postane stabilni, prozapadni režim u Bagdadu, umjesto nestabilne Saudijske Arabije. Besmislice, tvrde stručnjaci za naftu. Ističu kako su viši dužnosnici Bushove vlade toliko zauzeti brigom zbog oružja masovnog uništenja da nisu obraćali dovoljno pažnje na naftnu politiku u Iraku. Zaista, govori se da se američke naftne tvrtke pribojavaju kako će biti isključene iz poslijeratnih naftnih ugovora. Čak i iračka oporba niječe da bi američke tvrtke dobile ikakve posebne prilike nakon oslobođenja. Teorija o dramatičnom smanjenu cijena nafte je jednostavna. Cijene su se ove godine povećale iz dva razloga: zbog sposobnosti OPEC-a da bude glavni opskrbljivač nafte i neizvjesnosti oko toga što će se dogoditi u Iraku. Oba faktora nestala bi nakon iračkog rata. Vjerojatno je da će cijene nafte pasti kada počne rat, ili ako Bushova vlada svoje ciljeve ostvari preko inspekcija oružja ili na neki drugi način. Cijene su pale već prvi dan početka operacije Pustinjska oluja, u siječnju 1991. godine, a slijedećih su tjedana pale za gotovo 50 posto. 'Svi pretpostavljamo da će se ponovno dogoditi isto', kazao je Walid Khadduri, glavni urednik publikacije 'Bliskoistočno gospodarsko istraživanje', s bazom na Cipru. Jedini faktori koji bi spriječili oštar pad cijena bio bi produljeni rat ili irački napad nekonvencionalnim oružjem na naftna polja u Kuvajtu ili Saudijskoj Arabiji, kazao je. U slučaju da dugački rat uzrokuje sustavno povećanje cijena nafte, to bi vjerojatno pogoršalo sadašnje globalno gospodarsko usporavanje. Vjerojatni pad cijena nafte u slijedećoj godini objašnjen je u nedavnom izvješću tvrtke Petroleum Finance Co. Washingtonska tvrtka za konzalting ističe kako bi se izvoz nafte iz samog Iraka povećao za barem milijun barela dnevno u slijedećih nekoliko godina. Uz stabilni, prozapadni režim u Bagdadu, proizvodnja bi se lako mogla dodatno povećati, na više od 5 milijuna barela dnevno sa sadašnje razine proizvodnje od 3 milijuna barela. Druge dvije zemlje OPEC-a, Nigerija i Alžir, također povećavaju svoj proizvodni kapacitet- za 1.1 milijun i 410.000 barela dnevno svaka, ističe Petroleum Finance. Tržište bi u tom slučaju trebalo apsorbirati mnogo dodatne nafte. Konačno, tu je i Saudijski faktor. Ako se cijene počnu smanjivati, 'jedini mogući odgovor za Saudijsku Arabiju u tom slučaju jest prisilno smanjivanje cijena nafte zemalja koje nisu članice OPEC- a, trajno nižim cijenama', tvrdi se u izvješću Petroleum Finance. Cijene bi mogle ostati niže od 15 dolara po barelu između 18 i 24 mjeseca, predviđaju, a neko bi vrijeme mogle biti između 11 i 13 dolara po barelu. Tako niske cijene nafte mogle bi potaknuti novu globalnu gospodarsku ekspanziju, posebice u Aziji. Ipak, takve cijene bi se mogle pokazati katastrofalnima za Rusiju i njeno gospodarstvo ovisno o nafti. 'Kockanje s rizicima za naftne je tvrtke uobičajeno', kazao je J. Robinson West, predsjednik Petroleum Finance, koji je sponzorirao okupljanje izvršnih direktora glavnih naftnih tvrtki, ovog mjeseca u Veneciji. Konsenzus te skupine, kazao je West, bio je taj da će tržište nafte ostati nestabilno, napao SAD ili ne Irak. Stručnjaci su skeptični u pogledu nedavnih izvješća da su Rusi, Francuzi i Amerikanci već među sobom podijelili prava na naftu u Iraku nakon Huseina. Ruske tvrtke definitivno spletkare kako bi zadržale svoje sadašnje iračke kontakte, bez obzira na to što se dogodilo u budućnosti. No direktori francuskih naftnih tvrtki neslužbeno se žale kako nisu dobili nikakva jamstva za to da će ugovori zaista biti i poštivani, a nije sigurno ni da su ih dobili i Rusi. Irački oporbeni čelnici u svakom slučaju ne obećavaju ništa. Ovotjedno izdanje 'Bliskoistočnog gospodarskog istraživanja' objavljuje intervjue s gospodarskim savjetnicima triju vodećih oporbenih skupina. Svo troje složili su se kako postojeće ugovore 'treba revidirati', i upozorili su na to da američke tvrtke neće imati nikakvih protekcija. 'Ovo je 2002., ne 1930-ta ili 1940-ta', kazao je Salah Al Shaikhly, viši dužnosnik Iračkog nacionalnog sporazuma. 'Niti jedna iračka vlada ne bi potrajala niti jedan dan da dopusti nešto slično.' Rat u Iraku mogao bi potaknuti gospodarsku ekspanziju ili još veću krizu. No (...) ako bi se morao okladiti na to kakve će cijene biti za godinu dana, razuman čovjek bi se kladio na smanjenje cijena - i odgovarajući poticaj globalnom gospodarstvu", piše David Ignatius.