NJ 14. X. WELT SOLANA: EUROPA POSTAJE SUPERSILA

NJEMAČKA DIE WELT 14. X. 2002. Solana: "Europa postaje super-sila" "Javier Solana putuje među diplomatskim svjetovima. Pokušava kreirati jasniji politički profil Europske unije na Bliskom Istoku, na Balkanu i u odnosu prema Sjedinjenim Državama. Dietrich Alexander, Nikolaus Blome, Stefanie Bolzen i Jakob Menge razgovarali su s njim o međunarodnopolitičkoj ulozi EU, o njezinim internim problemima i o zastoju u bliskoistočnom mirovnom procesu. - EU se često suočava s prigovorom da je izgubila kontakt s građanima. Može li zamisao o uspostavi institucije predsjednika EU, koju propagiraju Pariz, London, Madrid i Berlin, ukloniti taj nedostatak? = Sumnjam da umjetno stvorena funkcija - čiji obrisi još nisu ni jasno skicirani - može pridonijeti bilo kakvom rješenju. Posebno ako se prisjetimo da se rasprava o toj temi nalazi u 'embrionalnoj' fazi. Doduše, ne vjerujem ni da predsjedateljstvo EU, koje se mijenja svakih šest mjeseci, predstavlja djelotvoran način vodstva čitavog spektra aktivnosti EU - to ponajprije vrijedi za vanjsku politiku. Još nisam sam sa sobom raščistio koje je rješenje najbolje. No, ovo koje je trenutno u upotrebi zacijelo to nije. - Proces proširenja EU na istok napreduje. Može li Europa napravljena od 25 članica uopće funkcionirati? = Najvažnije je da se Europa ponovno ujedinjuje nakon više stoljeća ratova i razdvajanja. Zato i ne volim pojam 'proširenje' - preferiram 'ponovno ujedinjenje'. Htjeli to ili ne, Europljani će morati igrati važnu ulogu u svijetu. Imamo dvostruko više stanovnika od Sjedinjenih Država, četverostruko više od Japana. Nemamo izbora - moramo igrati važnu ulogu! - Neće li proširenje na 25 članica dodatno otežati usvajanje jedinstvenog stava? = To je pitanje volje i nacionalnih interesa. Nijedna država - pa ni ona najveća u Europi - ne može se izolirati u pitanjima gospodarstva, politike, diplomacije. Siguran sam da svaka država uočava da će za nju biti korisno u okviru kolektiva podupirati tu operaciju koju nazivamo Europskom unijom. - Čini se da će Turska i dalje ostati isključena iz tog procesa ponovnog ujedinjenja. Može li Turska ikada postati članicom EU? = Turskoj će u Helsinkiju biti priznat status kandidata. Zadaća je Ankare da ispuni kriterije iz Kopenhagena. - Je li Turska na pravom putu? = Povjerenstvo EU kaže da jest. Turci su postigli napredak u posljednje vrijeme ali to još nije dovoljno. - Osvrnimo se na vanjskopolitičke ovlasti unutar EU. U tom je kontekstu angažiran povjerenik EU za vanjske poslove Chris Patten, povjerenik za vanjsku trgovinu Pascal Lamy i Vi. Ne bi li bilo logično ujediniti te tri dužnosti kako bi Europa napokon imala 'jedan telefonski broj', kao što je svojedobno zatražio Henry Kissinger? = Svaka država ima najmanje tri čovjeka koji se brinu za vanjsku politiku. - Ali ima samo jednu vladu. = Da, to je točno, ali imaju li Sjedinjene Države samo jedan telefonski broj? Ja razgovaram s ministrom vanjskih poslova Colinom Powellom a Pascal Lamy s nekim drugim. To je sasvim normalno. Protekle tri godine konstatirali smo da EU predstavlja političku komponentu. Tu činjenicu nastojimo iskoristiti na Bliskom istoku i na Balkanu - primjerice, u Makedoniji i Srbiji/Crnoj Gori. Više nismo samo financijaši već težimo političkom utjecaju. I pripremamo se za prvi vojne korake - 1. siječnja 2003. g. preuzet ćemo odgovornost za redarstvene zadaće u Bosni. Postrojba EU za brze intervencije obuhvatiti će 60 tisuća vojnika i bit će spremna za djelovanje sljedeće godine. Ne smijemo biti nestrpljivi - sve su to u neku ruku 'bebe'. - Dakle, Europa je na putu da postane supersila? = Britanski premijer Tony Blair izrekao je jednu jako točnu konstataciju: 'Nećemo biti superdržava već supersila'. - A kada će postrojba za brze intervencije položiti svoj prvi ispit i preuzeti misiju u Makedoniji, koju je dosada vodio NATO? = To je pitanje tjedana. Treba još samo razjasniti nekoliko pojedinačnih pitanja. Mi smo spremni. - Prijeđimo na drugu temu. Stanje na Bliskom istoku sve je drugo samo ne ohrabrujuće. Upravo ste se vratili iz te regije. Slušaju li tamo što Europa govori? = U to nema nikakve sumnje. Odlučili smo surađivati sa Sjedinjenim Državama, Rusima i UN u okviru strukture koja nosi naziv 'kvartet'. Na našem posljednjem sastanku, održanom 17. rujna u New Yorku, iznijeli smo nacrt dnevnog reda slijedom kojeg do kraja 2005. g. želimo postići dovršetak mirovnog procesa na Bliskom istoku. Kako ćemo to ostvariti? Naš plan utemeljen je na tri faze. U prvoj fazi moramo početkom sljedeće godine pripremiti izbore na palestinskim područjima, založiti se za veću sigurnost i poboljšat humanitarno stanje na autonomnim područjima. Naša zadaća mora biti pospješivanje krajnje teškog procesa reformi na palestinskim područjima. Istodobno očekujemo od Izraela da taj proces poprati mjerama uspostave povjerenja. Druga faza počinje nakon izbora i implementacije ustava. Na tom temelju Palestinci će moći proglasiti državu čije će granice u početku biti provizorne. No, palestinska će država postojati u javnoj percepciji! To će nam omogućiti da stupimo u treću fazu pregovora čija će tema biti utvrđivanje konačnih granica, pravo palestinskih izbjeglica na povratak i pitanje Jeruzalema. Još od Camp Davida znamo da će taj dio procesa biti težak. No, naša je prednost što su na pregovorima u Camp Davidu zapravo utvrđeni parametri sporazuma. Najteže će biti pokrenuti vlak sa kolodvora, kako ja to zovem. Imamo tračnice, znamo završnu točku puta ali još nismo uspjeli pokrenuti vlak. - No, unutar kvarteta nesumnjivo se javljaju razlike u mišljenjima - primjerice, Amerikanci više ne prihvaćaju Arafata u ulozi sugovornika dok Europljani ustraju na njegovu uključivanju u proces. = U tome ne vidim nikakav problem. Prošlog sam tjedna vrlo jasno dao do znanja Arafatu da njegov narod od njega očekuje brze odluke. Mora predstaviti novu vladu koja će biti bliža istinskoj vladi nego što je dosada bio slučaj. Arafat je izložen pritisku pripreme za ulogu šefa države. Za tako su nešto njegovi sadašnji politički instrumenti potpuno neprimjereni. Trebaju mu djelotvorne stranke, parlament i ministarstva. - Ima li Arafat još uvijek moć da sve to provede u djelo? = O da, kada je riječ o Palestincima - ima. U palestinskom bloku vodi se živa rasprava koja reflektira zbivanja iz protekle dvije godine i dolazi do zaključka da nasilje nije primjereno sredstvo vođenja politike. - Što će se dogoditi s tim procesom koji ste upravo skicirali ako Irak bude napadnut? = Naravno, naš plan nije uzeo u obzir dramatičnu eskalaciju napetosti na Bliskom istoku. Nova, zaoštrena rezolucija UN jasno bi predočila Iraku potrebu sveobuhvatnog razoružanja. Činjenica pak da je Ujedinjenim narodima u tom pitanju pripala središnja uloga predstavlja konsenzus - i među Amerikancima.