NJ 23. X. TAZ: SAD GUBE STATUS HEGEMONA?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 23. X. 2002. Propadanje hegemonije "Uvaženi stručnjak za nacionalno i međunarodno pravo iz wilhelminskog razdoblja Heinrich Triepel kazao je svojedobno da hegemonija pretpostavlja, doduše, nadmoćna sredstva vojne i gospodarske prisile ali da ipak funkcionira tek uz pristanak objekata dominacije. Takav mehanizam razlikuje hegemoniju od imperijalne vladavine. No, kada hegemon - čitaj: jedina preostala aktualna supersila SAD - odbacuje bilo kakve konzultacije ili 'samoograničenje moći' (Triepel) u hegemonijalnom sustavu kojim dominira , započinje proces njegove propasti. Potezi Francuske i njezina predsjednika u sukobu oko Iraka izraz su spomenutog raspada. Već je poočim Jacquesa Chiraca de Gaulle težio samostalnoj ulozi Francuske; njegov gojenac ubire danas plodove te njegove težnje. Chirac je pokušao na sasvim neobičnom mjestu pridobiti potporu za temeljne smjernice svoje politike prema Iraku koja predstavlja otklon u odnosu na onu Bushova kabineta i ne usmjerava neizbježno prema ratu - spomenuto je mjesto bejrutski sastanak na vrhu Međunarodne konferencije frankofonije (OIF) i znakovito je poput izabrane organizacije. Naime, Libanon je arapska zemlja ali istodobno ubraja frankofoniju među glavne oslonce svog krhkog nacionalnog identiteta. OIF pak odnedavno obuhvaća i Alžir čija riječ ima popriličnu težinu u arapskom svijetu. Upravo zato što EU trenutno ne može razviti dosljednu alternativnu politiku prema Iraku, Chirac operira u okviru referentnog političkog sustava koji je smatran prevladanim. Francuski predsjednik poslužio se u Vijeću sigurnosti posebnom ulogom na koju mogu računati velesile unutar UN-a - i potaknuo usvajanje prve do srži političke odluke u povijesti OIF-a. Njezina bit: ne smije se dopustiti 'fatalite', automatizam upotrebe sile protiv Sadama Huseina. Posljednju riječ mora zadržati Vijeće sigurnosti UN-a. Vrativši se kući iz Bejruta, Chirac je govorio o svojoj političkoj 'viziji', po kojoj bi odnosi sa Sjedinjenim Državama trebali biti dobri ali ne i utemeljeni na zamisli da Amerikanci uvijek imaju pravo. Bilo da je riječ o viziji ili o općem mjestu, nema sumnje da s onu strahu hegemonijalne politike SAD-a ne prijeti kaos ni regresija u prvobitno stanje u međunarodnim odnosima, utemeljeno na načelu 'svi protiv svih'. Politika je moguća, veliki susjede!", ističe na kraju uvodnika Christian Semler.