DE-US-E-SAD-OBRANA-DIPLOMACIJA-Obrana-Vlada-Diplomacija nj 23. IX. TAZ: nova američka doktrina NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG23. IX. 2002.Nova doktrina SAD stvara povoljne uvjete za preventivne ratove"Da dokument nosi potpis Pearlea,
Wolfowitza, Condoleezze Rice ili Rumsfelda, bavljenje njegovim sadržajem gotovo i ne bi bilo vrijedno truda. Nakon brojnih ratničkih izjava koje su proteklih tjedana potekle iz najbližeg kruga oko američkog predsjednika, nitko se više ne bi smio čuditi što će za kliku jastrebova u predsjednikovu okruženju preventivni ratovi ubuduće biti sastavni dio obrambene strategije Sjedinjenih Država. No, posrijedi nije nacrt savjetodavnog tijela ni nezgrapna izjava kakvog jastreba koja bi trebala ispitati eventualni odjek u američkom Kongresu. Vrijednost dokumenta ne može biti veća. 'National Security Strategy of the United States' nosi potpis vrhovnog zapovjednika američkih oružanih snaga Georgea W. Busha.I posrijedi je temeljiti zaokret povijesnih dimenzija: naime, službeni cilj američke vojne sile više nije obrana i zastrašivanje već preventivni udari - izričito i u onim slučajevima u kojima ne postoji konkretna prijetnja. Postane li preventivni napad središnjim elementom američke vanjskopolitičke doktrine,
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
23. IX. 2002.
Nova doktrina SAD stvara povoljne uvjete za preventivne ratove
"Da dokument nosi potpis Pearlea, Wolfowitza, Condoleezze Rice ili
Rumsfelda, bavljenje njegovim sadržajem gotovo i ne bi bilo
vrijedno truda. Nakon brojnih ratničkih izjava koje su proteklih
tjedana potekle iz najbližeg kruga oko američkog predsjednika,
nitko se više ne bi smio čuditi što će za kliku jastrebova u
predsjednikovu okruženju preventivni ratovi ubuduće biti sastavni
dio obrambene strategije Sjedinjenih Država. No, posrijedi nije
nacrt savjetodavnog tijela ni nezgrapna izjava kakvog jastreba
koja bi trebala ispitati eventualni odjek u američkom Kongresu.
Vrijednost dokumenta ne može biti veća. 'National Security
Strategy of the United States' nosi potpis vrhovnog zapovjednika
američkih oružanih snaga Georgea W. Busha.
I posrijedi je temeljiti zaokret povijesnih dimenzija: naime,
službeni cilj američke vojne sile više nije obrana i zastrašivanje
već preventivni udari - izričito i u onim slučajevima u kojima ne
postoji konkretna prijetnja. Postane li preventivni napad
središnjim elementom američke vanjskopolitičke doktrine,
rasprava o ratu u Iraku poprimit će novu dimenziju. Naime, u tom bi
slučaju američka vlada pri kovanju ratnih planova mogla imati na
umu čitavu lepezu različitih čimbenika - od eksploatacije nafte u
Iraku do skretanja pozornosti s gospodarske krize u SAD a možda i
otvorenih računa Bushova klana s režimom u Bagdadu a rat bi
očigledno mogao biti u prvom redu motiviran i težnjom za što
skorijim stvaranjem presedana za preventivni rat - i to protiv onih
država kojima SAD mogu prišiti proizvodnju oružja za masovno
uništenje ili veze s teroristima.
To je opasno zato što se međunarodni zakoni manje temelje na
sporazumima a više na presedanima. Zato će pristanak europskih
saveznika Sjedinjenih Država na rat protiv Iraka trajno
promijeniti međunarodnu politiku. Čak i ako rat protiv Iraka gotovo
više i nije moguće spriječiti, otvoreni je otpor toj operaciji
nužan. U protivnom će napadački - alias preventivni - rat postati
prihvaćenom uobičajenom mjerom", upozorava na kraju komentara Eric
Chauvistre.