WT 25. IX. NAPAD JE NAJBOLJA OBRANA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 25. IX. 2002. 'Napad je najbolja obrana': strategija "Bushova vlada najavila je revolucionarnu promjenu u vojnoj strategiji SAD-a: s desetljećima stare američke politike zastrašivanja prijeći će na scenarij prevencijskih napada koji za cilj ima neutralizirati neprijateljske države i terorističke skupine. Hladnoratovski obrambeni mentalitet republikanskih i demokratskih predsjednika sažet je u dvije upečatljive fraze iz prošlog stoljeća. Jedna je 'fleksibilna reakcija'. Prema ovoj strategiji, u Europi je bio stacioniran veći broj konvencionalnih snaga, koje su imale ulogu zastrašivanja i koje su po potrebi trebale voditi manje ratove. Eisenhowerova vlada je smatrala da je to realna alternativa nuklearnom oružju za koje nitko nije vjerovao da bi moglo biti korišteno. Tu je strategiju modificirao predsjednik Kennedy, u nadi da će odvratiti sve ratove protiv SAD-a. Kada je Sovjetski Savez ostvario nuklearnu jednakost sa Sjedinjenim Državama, fleksibilnu reakciju zamijenilo je ono što su neki smatrali krajnjim sredstvom zastrašivanja (...), MAD (obostrano zajamčeno uništenje). MAD je trebao spriječiti supersile da međusobno ratuju jer simultano uništenje ne bi rezultiralo ničijom pobjedom. Unatoč tome što neki mislili o moralnosti MAD-a, on je bio djelotvoran. Predsjednik Bush je kazao kako je potrebna nova strategija za suočavanje s novom prijetnjom. Bush vjeruje kako je ona na neki način opasnija za SAD od prijetnji koje su postojale tijekom Hladnog rata. Nitko nije poginuo zbog utrke nuklearnim naoružanjem, ali je poginulo više od 3000 Amerikanaca od kada je počeo teroristički rat protiv Amerike, početkom 1980-tih, a koji je kulminirao napadima počinjenima 11. rujna prošle godine. Srž načela Bushove vlade za prevencijske mjere jest to da u ratu protiv terorizma stari modeli izgradnje koalicija, savjetovanja sa saveznicima i UN-ovih rezolucija više nisu održivi niti učinkoviti. U dokumentu od 31 stranice, koji je objavljen 20. rujna, vlada iznosi: 'Iako će Sjedinjene Države uvijek nastojati dobiti podršku međunarodne zajednice, nećemo oklijevati da djelujemo samostalno, ako to bude nužno, i tako iskoristiti svoje pravo na samoobranu, djelujući prevencijski protiv takvih terorista.' Ovom novom politikom teroristima će se nastojati uskratiti utočište i potpora 'uvjeravajući ili prisiljavajući države da prihvate svoje odgovornosti.' Dokument objavljuje očito: napori sprječavanja proliferacije nisu uspjeli i države kao što su Irak, Sjeverna Koreja i Iran uspjele su se domoći oružja masovnog uništenja. Vlada sada želi prijeći sa strategije reakcija na napade na 'protuproliferaciju', tvrdeći: 'Moramo odvratiti i obraniti se od prijetnje prije no što se ona realizira'. U kombinaciji s još jačom obranom koja za cilj ima spriječiti američke neprijatelje da čak i pomišljaju na napad (no koja ignorira činjenicu da bi vjerski fanatizam koji stoji iza velikog dijela tih prijetnji mogao biti imun na bilo kakvo zastrašivanje osim 'prevencijskog ubojstva'), vlada obećava da će početi nastojanja koja bi za cilj imala uvesti potpuno novu eru gospodarskog rasta. On bi bio ostvaren putem slobodnih tržišta i slobodne trgovine. Ideja koja stoji iza ovog jest da, ako će američki neprijatelji imati više hrane na stolu, manje je vjerojatno da će nas napasti. Nova strategija zasniva se na moralnoj premisi: Amerika je dobra nacija za koju se može očekivati da će djelovati s časnim motivima i u interesu ne samo vlastitog naroda nego i u interesu slobodnih ljudi - i onih koji 'žude za slobodom'- u čitavom svijetu. Ovo će nekima djelovati arogantno ali radi se o jedinoj strategiji koja bi mogla Ameriku staviti na prvo mjesto, što je primarna odgovornost bilo kojeg predsjednika. Niti jedna nacija, a sigurno ne Ujedinjeni narodi, neće više brinuti o Americi ili američkim interesima od same Amerike. Slobodne i sigurne Sjedinjene Države u boljem su položaju voditi svijet svojim vrijednostima i vrlinama nego Amerika koja je u gospodarskoj krizi i nesigurna. Niti jedna američka vlada nije ponudila razumnu obrambenu politiku još od pada Sovjetskog Saveza prije više od deset godina. Bushova vlada je to uspjela. Sada nam ostaje problematični dio - kako ju provesti", piše Cal Thomas.