AU-DER STANDARD 7.X. I PARIZ BI IRAČKU NAFTU

orizam-Ratovi AUSTRIJA DER STANDARD 7. X. 2002. I Pariz cilja na Saddamovu naftu Ispruženih ruku i široka osmijeha Jacques Chirac prilazi Saddamu Husseinu. Fotografija, koja je uhvatila ovu scenu u zračnoj luci u Bagdadu, potječe iz 1975. godine. Chirac je tada bio premijer. Te je godine Francuska uspostavila tijesnu gospodarsku suradnju s Bagdadom. Francuski su inženjeri odavno shvatili da u Iraku leže druge po veličini - i možda najjeftinije - zalihe nafte u svijetu. S obzirom na to Pariz je godinama isporučivao oružje Saddamu, prodao mu je čak i dva nuklearna reaktora (koje su 1981. razorili izraelski zrakoplovi). Kao protuusluge danas fuzionirani francuski naftni koncerni Total i Elf-Aquitaine su dobili koncesije. Još 1990.godine predsjednik Francois Mitterrand je odobrio velikodušni sporazum o reprogramiranju dugova za Irak. Godinu dana kasnije je Zaljevski rat i gospodarski embargo koji je uslijedio potom poništio tu dugoročnu suradnju. Mitterrand doduše jest sudjelovao u operaciji "Pustinjska oluja" kako bi pokazao nazočnost, ali je ministar obrane Jean-Pierre Chevenement iz prosvjeda uvrijeđeno istupio iz američke akcije. Sada se ponavlja scenarij. SAD počinje s novim udarom na Saddama Husseina; Pariz opet pokušava zakočiti i u slučaju nužde će opet poslati postrojbe. U Vijeću sigurnosti francuski je ministar vanjskih poslova Dominique de Villepin potaknuo postupak donošenja rezolucije u dva koraka, koji za cilj ima prije svega slamanje pobune zahtjevima Washingtona i Bagdada. Postane li stanje ozbiljno Francuska će, kako je razjasnio Chirac, sudjelovati u vojnoj akciji protiv Saddama. Pariz želi u prvom redu spriječiti da Amerikanci nakon eventualnog rušenja Saddama Husseina u Bagdadu uspostave poslušni marionetski režim koji će u Irak dovesti samo američke tvrtke. Zato Francuska prestanak Saddamove diktature želi samo uvjetno. Taj diplomatski ne sasvim korektan stav prisiljava Pariz na brojne dvostrukosti. Izvana se oslanjaju na UN-ove rezolucije. Iza kulisa francuski i irački poduzetnici rade ruku pod ruku, koliko to dopušta UN-ov embargo. Quai d'Orsay, francusko ministarstvo vanjskih poslova, mora stalno negirati da posreduje u svim tim kontaktima. Bivši irački lobby usprkos tome ostaje aktivan u Parizu. U posljednje je tri godine osnovao više udruga, kao npr. "francuski ured za razvoj industrije i kulture" (Ofdic). U rujnu 2000. godine organizirao je prvi posjet poduzetnika zrakoplovom u Bagdad koji je zbog embarga nosio nekoliko liječnika, kako bi ga se moglo prikazati kao "humanitarni". Tri mjeseca kasnije u Irak su odletjeli francuski političari, među njima današnji ministri Roselyne Bachelot i Jean- Lous Borloo. Prije nekoliko tjedana parlamentarna trojka je ponovno bila u Bagdadu u "mirovne svrhe", kada su jastrebovi u Washingtonu postali glasniji. Vlada u Parizu je izrazila neodobravanje nad tročlanim ekstra tourom. Pritom je Quai d'Orsay bio u najmanju ruku prethodno obaviješten. Ofdic ne financira država, nego francuski irački lobby. U ne baš službenom "officeu" se saznaje da "djeluje prije svega u škakljivim zemljama". Na primjer? "Irak, Alžir, Libija". Slučajno sve zemlje koje izvoze naftu, piše Stefan Br?ndle.