IT 17. IX. IL MANIFESTO - NAFTA I IRAČKI RAT

ITALIJA IL MANIFESTO 17. IX. 2002. Nafta "Dojam da nafta na neki način ima ulogu u ratu protiv jedne od razbojničkih država, Iraka, osvaja prostor, i više nije samo stalna ideja 'Manifesta'. Prateći glavne listove Washingtona i New Yorka, na strani Wall Streeta, i najoprezniji talijanski listovi (od Corrierea do Messaggera) ponovili su da je naftno pitanje, zalihe i proizvodnja koju nadzire Saddama Hussein, odlučujući aspekt srednjoistočne strategije. Cijena nafte je dodirnula, s 30 dolara po barelu, najveću vrijednost u posljednjih 20 mjeseci na međunarodnim tržištima. Taj rezultat nije bilo teško postići, bilo radi velikih kupnji vlade Sjedinjenih Država, koja je strateške zalihe povećala na apsolutne maksimume, bilo radi glasova o vojnim ekspedicijama u području, uz posljedično narušavanje prometa naftnih tankera. U jednom trenutku proširio se glas da će iračka oružja za masovno uništavanje sigurno ciljati na flote tankera i tako panika postaje ubojito oružje. Tome treba dodati vođenje programa Oil for food s iračke strane. Amerikanci i Englezi uvijek su Oil for food shvaćali kao instrument za izvođenje pritiska na zaljevske proizvođače nafte, protutežu trgovinskim inicijativama Francuza i Rusa koji su sa svoje strane držali zanimljivim kupovati i prodavati pošiljke iračke nafte. No potom se dogodila nova činjenica, neočekivana. Blokirajući isporuke nafte, sami Iračani su počeli zapovijedati osjetljivim svjetskim naftnim sustavom: oni, naftni otpadnici, makar i uz odricanje od nešto 'food-a' za svoju djecu (što je pitanje na koje Saddam nikada nije izgledao posebno osjetljiv) mogli su za desetinu, ili tek nešto manje, smanjiti isporuku iz OPEC-a, uzdrmavajući svjetski sustav energetike i transporta, te maksimalno podižući cijenu benzina, naštetiti SAD-u i svim drugim navijačima jedinstvenih zasluga stabilnosti cijena. Vremena su dozrela za uvođenje promjene ratne perspektive: s uklanjanja arsenala strašnih oružja za masovno uništavanje, toliko strašnijih koliko su nepoznate po svojim obilježjima i razornim učincima, trebalo je prijeći na nadzor 100 milijardi barela nafte u ležištima pod račvastim nogama gospodina Saddama. Rezerva koja je možda 300 milijardi, tri puta veća od one utvrđene prije 20 godina u doba posljednjih vjerodostojnih procjena. 'Glavni interes Amerike u gonidbi Saddama jest nedvojbeno spas svijeta od njegovih stvarnih ili možebitnih oružja za masovno uništavanje. Drugi važan čimbenik, koliko god sekundaran, privukao je manje pozornosti no što treba: učinci koji bi uslijedili po otvaranju golemih naftnih rezervi zemlje'. To tako upućeno piše 'The Economist' od 14. rujna. Potrebno je uzeti u ruke naftne pričuve, druge u svijetu, izuzeti ih iz nadzora jedne razbojničke države, obnoviti fizionomiju svijeta bez opasnosti, Amerike bez takmaca, pomoću nafte koja je konačno u pravim rukama. The Economist sugerira i drugi smjer: obaranjem gospodina Husseina mogu se jednim udarcem uhvatiti dva goluba: ukloniti opasnog diktatora a s njime ukloniti 'kartel koji je godinama manipulirao cijenama...', odnosno OPEC. Cilj trećeg reda operacije Saddama bio bi taj da se jednom zauvijek ukloni neprijatelj potrošača, kartel svih kartela. Vrlo je vjerojatno da politički i naftni upravljači Saudijske Arabije, vodeće zemlje OPEC-a, pozorno čitaju The Economist (a potajno 'il Manifesto') i da su radi pročitanog i razmatranja požurili objaviti da je Arabija na raspolaganju za rat protiv Iraka pod okriljem UN-a, da se razumije", piše Guglielmo Ragozzino.