FRANCUSKA-LE MONDE OD 17.9.02. NAFTA I SADAMOV ODLAZAK

FRANCUSKA LE MONDE 17.IX.2002. Hoće li nakon možebitnog odlaska Sadama Huseina pasti cijene nafte? "Ako je vjerovati nekim predviđanjima, želja američkog predsjednika Georgea W. Busha da vojno posreduje u Iraku, da svrgne Sadama Huseina i da dovede 'prijateljsku' vladu, mogla bi, srednjoročno i dugoročno, najaviti dugo razdoblje niskih cijena koje bi iznosile desetak dolara za baril, pa i manje. Ustvari, većina promatrača naftnog tržišta slaže se da će scenarij imati dvije etape. Kratkoročno, američka će vojna operacija nužno dovesti do naglog rasta cijena. (...) Dođe li do skoka cijena, on ne bi smio trajati dugo. Promatrači ocjenjuju da bi, srednjoročno i dugoročno, odlazak Sadama Huseina mogao najaviti razdoblje dugotrajnog smanjenja cijena nafte. Obrazloženje je sljedeće: uspješna promjena režima automatski bi izazvala ukidanje embarga koji već dvanaest godina priječi izvoz iračke nafte. Povratak financijske pomoći (američke banke, velike anglosaksonske naftne tvrtke) omogućit će novim čelnicima da ulažu u zastarjelu proizvodnu infrastrukturu za koju je danas teško nabaviti pričuvne dijelove. Planirana obnova proizvodnih kapaciteta do 2005. nedvojbeno će omogućiti Iraku da više utječe na svjetsko tržište. (...) U tom dijelu raščlambe scenariji se razlikuju. Neki analitičari misle da će Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) pružiti najveći mogući otpor prije negoli izmijeni kvote i dade najbolje mjesto Iraku. Ovaj će zbog toga doći u napast da bude osamljeni jahač i da svoju prozvodnju prilagodi svojim golemim potrebama, ne vodeći računa o moćnim susjedima. Rat oko cijena mogao bi tada dovesti do pada cijene barila ispod deset dolara. Svjetovni Irak, blizak Sjedinjenim Državama, koji djeluje samostalno na malom tržištu velikih proizvođača nafte, svidjet će se Washingtonu koji želi što je moguće više smanjiti svoju ovisnost o saudijskoj nafti. Može li, međutim, Irak biti vjerodostojna alternativa saudijskoj monarhiji u kojoj se javljaju islamizirajuće struje koje nisu odveć sklone najmoćnijoj zemlji zapadnog svijeta? Neki analitičari poput Pierrea Noela drže da bi se tako dovršila američka politika raznovrsne opskrbe čiji početci sežu u doba Ronalda Reagana. Ne samo da će Latinska Amerika (Venezuela, Meksiko...) i dalje biti najveći američki dobavljač, već će se na samom Bliskom istoku javiti protuteža saudijskoj veličini. 'Marginaliziran i podijeljen OPEC i oslabljena Saudijska Arabija savršeno bi odgovarali jasno očitovanoj američkoj strategiji smanjenja saudijske prevlasti', kaže istraživač. No tu su i drugi promatrači poput Francisa Perrina, direktora u Arapskom središtu za naftna istraživanja, koji misle da će Saudijska Arabija i dalje imati ključnu ulogu na međunarodnom tržištu energenata. 'Svjetska potražnja za naftom svake je godine sve veća. Za pet godina trebat će nam irački viškovi, ali i saudijska proizvodnja. Zato je ta zemlja još uvijek nezaobilazna za ostatak svijeta'. Olivier Lassere, direktor odjela za istraživanje sirovina u Societe generale, također misli da je SAD 'spreman prihvatiti da Irak ostane u OPEC-u i to radi političke stabilnosti'. Kada je riječ o smjeni Saudijske Arabije, ne treba maštati, 'veza između dviju zemalja vrlo je snažna. Ona se može preurediti, ali ne i prekinuti'. Ipak bi se trebalo postaviti pitanje je li dugo razdoblje pada cijena nafte povoljno za gospodarstvo zapadnih zemalja kako se čini...", pita se Yves Mamou.