WP 30. IX. IRAČKA LEŽIŠTA

je/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 30. IX. 2002. SAD, Rusija i iračka nafta "Giganti američke i ruske naftne industrije ovog će se tjedna sastati u Houstonu, na prvom američko-ruskom summitu s temom energetike. Sastanku će nazočiti članovi vlade, direktori korporacija, zakonodavci i financijaši. Sastanak predstavlja priliku za SAD i Rusiju da polože temelje pravog partnerstva u području globalne energetike. Dok dužnosnici, direktori i zakonodavci raspravljaju o načinima na koje se više ruske nafte može dopremiti u SAD i na globalna tržišta, ne bi trebali zaboraviti na činjenicu da nafta ima i stratešku vrijednost i na to da summit predstavlja povijesnu priliku za SAD i Rusiju da uspostave partnerski odnos koji bi mogao ostvariti stabilnost i sigurnost na globalnom tržištu nafte. To znači da moraju raspraviti o budućnosti Iraka, prirodi interesa SAD-a i Rusije u toj zemlji i o prilici koju bi Irak nakon Sadama Huseina predstavljao za američku i rusku industriju nafte. Direktori ruske naftne industrije koji nazoče summitu u Houstonu, uključujući i neke koji imaju ugovore s Huseinovom vladom, pomno prate iračku politiku SAD-a. (...) Na brojne načine su dali do znanja kako, kada irački budući čelnik bude sklapao nove ugovore o nafti, ruski naftaši žele biti za pregovaračkim stolom. Kako će summitu nazočiti i dva ministra američke vlade - ministar trgovine, Donald Evans, i ministar energetike, Spencer Abraham - kao i niz drugih viših dužnosnika, ruski naftaši će pokušati otkriti smjer kojim će se razvijati američka politika za Irak. Nakon svih istupa u medijima o potrebi da SAD oformi koaliciju za napad na Irak, o ruskoj ključnoj ulozi u ovim naporima i o ruskim ulozima u Iraku, njihov je interes za houstonski summit razumljiv. Summit predstavlja priliku za američke političare da raspravljaju s nekima od najmoćnijih ljudi u Rusiji, zemlji u kojoj 40 posto izvoza čine nafta i plin. Kada ruski naftaši govore, predsjednik Vladimir Putin sluša. Ipak, unatoč svom bogatstvu i utjecaju koji uživaju kod kuće, ti naftaši morali su se potruditi da bi bili priznati i da bi zadobili poštovanje u inozemstvu. Njihova je reputacija pretrpjela veliki udarac 1990-tih (...). U posljednjih nekoliko godina, stanje ruske naftne industrije se popravilo; nekoliko privatnih ruskih tvrtki učinilo je važne korake u smjeru ostvarenja veće transparentnosti, boljeg upravljanja korporacijom i učinkovitijeg poslovanja. 'Yukos', druga po redu najveća ruska naftna tvrtka, bila je posebno aktivna u svojim nastojanjima da popravi ukaljanu sliku o ruskoj poslovnoj zajednici donirajući novac dobrotvornim organizacijama, i udvarajući se političkom establishmentu u Washingtonu. Poruka 'Yukosa' i njegovog predsjednika, Mihaila Kodorkovskog, jest ta da su loša vremena ruskog kapitalizma gotova i da je nova ruska poslovna elita spremna za dugoročno partnerstvo sa SAD-om. Ruske naftne tvrtke žele veći pristup međunarodnom tržištu kapitala i najsuvremenijoj tehnologiji. Ovo im je potrebno kako bi održali i proširili proizvodnju nafte koja je ključna za jačanje ruskog gospodarstva i za financijsku stabilnost. Ipak, to nije sve. Najbolji i najperspektivniji među ruskim naftašima žude za međunarodnim priznanjem jer je to najbolje jamstvo protiv nestabilnosti ruske domaće političke scene kojoj, unatoč deset godina kapitalističkih reformi, još uvijek prijeti utvara renacionalizacije. Kako je vjerojatno da će ovakva vrsta nesigurnosti u Rusiji ostati činjenično stanje još godinama, najbolje osiguranje naftnih tajkuna jesu poslovne i političke veze izvan njihove zemlje. Najnovija iračka kriza prilika je koju su ruski naftaši morali priželjkivati - prilika da se proda Huseina, a zauzvrat dobije udio u iračkoj nafti i novo partnerstvo s Washingtonom. Dok su posljednjih mjeseci eskalirale napetosti u Perzijskom zaljevu, ruski naftaši su objavili opetovano i veoma jasno - cijenu njihovog pristanka na promjenu režima u Bagdadu. Stalno su davali do znanja kako ne traže jamstva, tek potvrdu voljnosti Washingtona da iskoristi svoj utjecaj kako bi podržao njihove zahtjeve, možda i u partnerstvu s američkim tvrtkama. Bez obzira na to može li se izbjeći rat s Irakom, ti naftni tajkuni mogli bi biti od ključne važnosti za američka nastojanja da se izolira Husein i potkopa preostala potpora koju mu daje Moskva. A ako je rat u Iraku neizbježan, ruske naftne tvrtke - u partnerstvu s američkim tvrtkama - mogle bi pomoći u stvaranju temelja za istinsko partnerstvo između SAD-a i Amerike u području energetike. Ruski izvoz od 5 milijuna barela nafte dnevno, zajedno s iračkih 4 milijuna barela, dosegnuli bi saudijsku dnevnu proizvodnju od 8 milijuna barela i mogli bi postati ključna sila za uspostavu stabilnosti na globalnom naftnom tržištu. To je razlog zbog kojeg se veoma isplati promatrati razvoj summita u Houstonu", piše Eugene Rumer, član Instituta za nacionalne strateške studije pri Nacionalnom obrambenom sveučilištu.