RUSIJA-VEDOMOSTI OD 30.9.02. UN "ŠVERCA" IRAČKOM NAFTOM?

RUSIJA VEDOMOSTI 30.IX.2002. UN i Irak: Kofi Annandersen "Tko je glavni poslovni partner Sadama Huseina? Organizacija Ujedinjenih naroda. Onaj isti UN kojega se glavni tajnik Kofi Annan nikako ne može odvažiti da odobri Sadamovo uklanjanje. Posrijedi je sukob interesa. U šest godina koliko traje program 'Nafta u zamjenu za hranu', uz posredovanje UN prodana je iračka nafta u vrijednosti 55 milijarda dolara. Shema je jednostavna. Irak zaključuje ugovor o uvozu robe, a UN prebacuje uvoznicima novac od prodaje iračke nafte. Do danas je UN odobrio takve poslove u vrijednosti od 34 milijarde dolara. Novac koji još nije pušten u promet (najmanje 21 milijarda dolara) čuva se na bankovnim računima kojima upravlja UN. Dužnosnici UN-a ne žele objavljivati podatke ni o tim računima, a ni o zemljama u kojima su otvoreni. Ako se procjenjuje u dolarima, irački je program najveći UN-ov program. Iznosi o kojima je riječ prilično su veliki, tako da program zaslužuje puno više pozornosti nego je do sada imao. Cilj program 'Nafta u zamjenu za hranu' koji je prihvaćen 1995., bio je da se Iraku pruži humanitarna pomoć, bez obzira na sankcije protiv te zemlje. Ipak, kasnije se program prometnuo u čvrst savez između Sadama Huseina i njegova planiranog gospodarstva i UN-a s mnogobrojnom i neodgovornom birokracijom. Sustav uspješne suradnje tih partnera mogao bi se nazvati 'Nafta u zamjenu za radna mjesta UN-ovih birokrata'. U sklopu naftnog programa radi deset agencija UN-a, u kojima diljem svijeta radi devetsto službenika, plus tri tisuće Iračana u samom Iraku, plus još sto dvadesetak u samom New Yorku. Pazeći na naftni izvoz i humanitarni uvoz, oni nadziru priljev novca u visini od 15 milijarda na godinu. To je više nego peterostruko više od godišnjeg proračuna UN-a. Čak i ako zamislimo da su UN-ovi službenici u potpunosti nepodmitljivi i skrupulozni, treba se zapitati odgovara li Annanu i njegovu okružju status quo. Svraćati pozornost u takvim okolnostima na Annanovo mišljenje o Iraku isto je što i slušati svojedobno predviđanja 'Arthura Andersena' o budućim izgledima 'Enrona'. Sličnost sa stanjem u 'Enronu' povećava i spremnost Annana i njegovih kolega da zažmire na iračke grube povrede UN-ovih rezolucija koje se ne tiču samo vojnih inspekcija. UN-ove su sankcije trebale onemogućiti da Sadam zaradu od nafte iskoristi za vlastite ciljeve. Umjesto toga, one samo daju privid nadzora koji prijeti pogubnim zabludama. Sadam zaobilazi sankcije, dobivajući proviziju od kupaca nafte i baveći se otvoreno krijumčarenjem, što mu donosi tri milijarde dolara na godinu, prema dosjeu koji je ovih dana objavio britanski premijer Tony Blair. List 'The Wall Street Journal' je još u svibnju objavio u potpunosti dokumentirano izvješće o tome da Irak 'uzima nezakonitu proviziju za svaki barel izvezene nafte, rabeći lanac posrednika kako bi zameo trag'. Koncem rujna Koalicija za međunarodnu pravdu sa sjedištem u Washingtonu objavila je izvješće od sedamdeset stranica u kojemu su opširno opisane Sadamove afere. Prema tom dokumentu, on će samo ove godine, bez obzira na 'pametne' UN-ove sankcije, u 'svoju kasicu' staviti milijarde dolara. Preostaje humanitarni cilj programa. No ni on nije uspio. Prema uvjetima iz sporazuma, o tome što zemlji treba, tko će u Iraku dobiti pomoć i s kojim će se zemljama zaključiti ugovori o izvozu, ne odlučuje UN, već sam Sadam. Svoje prijedloge mora predati UN-ovu Vijeću sigurnosti koje ih može odbaciti. Ipak, većina je prijedloga do sada dobila odobrenje. UN plaća gotovinom s 'iračkih računa' i prati dopreme kako bi sve odgovaralo Sadamovim planovima. Tako se Sadamu pomaže da pojača nadzor nad gospodarstvom koje ionako živi po sovjetskom obrascu. (...) Prije nekoliko godina sav novac od programa 'Nafta u zamjenu za hranu' bio je u francuskoj Banque National de Paris. Nedavno je raspoređen izmeđ peterih ili šesterih banaka čija imena, sjedište i iznos kamata UN nije otkrio. Tko se bavi računovodstvenom revizijom naftnog programa? To je strogo insajderski posao: obavlja ga UN-ovo tajništvo zajedno s nekom članicom organizacije, a trenutno je to filipinska vlada. UN ne otkriva ni koliko nafte ova ili ona zemlja dobiva od Sadamove vlade. Stručnjaci tvrde da prednjače Francuska i Rusija (obje se protive Sadamovu svrgavanju). Rusija, kao velika izvoznica nafte, ne kupuje iračku naftu za domaću potrošnju, već radi zarade od preprodaje. (...) Prema UN-ovu planu, zarada od iračke nafte dijeli se razmjerno na različite stavke programa. Recimo, 59 posto ide za potrebe središta i juga zemlje koje nadzire Bagdad, 13 posto za autonomni kurdski sjever, 25 posto za odštetu žrtvama rata u Perzijskom zaljevu, 0,8 posto za vojnu inspekciju (zanimljivo, za kakvu inspekciju?). Ah, da, još 2,2 posto za administrativne potrebe UN-a. Danas je to već 1,2 milijarde dolara - tako puno da je UN-ovo tajništvo Iraku već dalo pomoć od 211 milijuna. UN-ovim birokratima ostaje jedna milijarda za provedbu naftnog programa koji se pretvorio u posao za Sadama uz proviziju. Možda g. Annan kao častan čovjek to ne bi smio smetnuti s uma kada bude raspravljao o Iraku", piše Claudia Rosett iz 'WSJ'.