US-DE-supersila-h-anje us - 6. IX. la times - njemačka i sad SJEDINJENE DRŽAVELOS ANGELES TIMES6. IX. 2002.Zašto oni kažu Nein ratu"Njemački kancelar Gerhard Schroeder izaziva žgaravicu u Bijeloj kući izjavama da njegova zemlja 'nije
spremna za pustolovine' u Iraku. No Schroeder koji je usred žestoke predizborne kampanje dobiva povike odobravanja od masa kada god objavi da Njemačka neće sudjelovati ili pomoći u plaćanju rata. No iako postoji element predizbornog oportunizma u Schroederovom ustrajavanju na tome da će rat biti velika greška, njegovo stajalište odražava rašireni strah među Europljanima.Schroeder, iako dolazi iz lijeve socijal-demokratske stranke, nije antiamerički smutljivac. Tijekom desetljeća on je odbacivao svoje doktrinarno ljevičarstvo kako bi postao pragmatičar koji je stao uz Sjedinjene Države protiv terorizma i za demokraciju. Njemačka je povećala svoj nadzor nad islamskim skupinama u zemlji, a oko 10.000 njemačkih vojnika razmješteno je po Balkanu, Afganistanu i na Bliskom i Srednjem istoku. Zapravo, Schroeder je u slučaju Afganistana bio nepopustljiv u potpori slanja vojnika u tu zemlju, suočivši se s kritikama u vlastitoj stranci i kod njegovih
SJEDINJENE DRŽAVE
LOS ANGELES TIMES
6. IX. 2002.
Zašto oni kažu Nein ratu
"Njemački kancelar Gerhard Schroeder izaziva žgaravicu u Bijeloj
kući izjavama da njegova zemlja 'nije spremna za pustolovine' u
Iraku. No Schroeder koji je usred žestoke predizborne kampanje
dobiva povike odobravanja od masa kada god objavi da Njemačka neće
sudjelovati ili pomoći u plaćanju rata. No iako postoji element
predizbornog oportunizma u Schroederovom ustrajavanju na tome da
će rat biti velika greška, njegovo stajalište odražava rašireni
strah među Europljanima.
Schroeder, iako dolazi iz lijeve socijal-demokratske stranke, nije
antiamerički smutljivac. Tijekom desetljeća on je odbacivao svoje
doktrinarno ljevičarstvo kako bi postao pragmatičar koji je stao uz
Sjedinjene Države protiv terorizma i za demokraciju. Njemačka je
povećala svoj nadzor nad islamskim skupinama u zemlji, a oko 10.000
njemačkih vojnika razmješteno je po Balkanu, Afganistanu i na
Bliskom i Srednjem istoku. Zapravo, Schroeder je u slučaju
Afganistana bio nepopustljiv u potpori slanja vojnika u tu zemlju,
suočivši se s kritikama u vlastitoj stranci i kod njegovih
koalicijskih partnera, Zelenih.
Schroederovi argumenti protiv rata nisu utemeljeni na nesklonosti
Sjedinjenim Državama, nego na realističnim opažanjima. On
primjećuje da Bushova administracija nije iznijela nikakve
neoborive dokaze da prijetnja koju predstavlja Irak opravdava rat
punih razmjera, primjećuje da napad može stvoriti bujanje mržnje na
arapskim ulicama što bi moglo omogućiti islamskim militantima da
zbace umjerene režime prijateljski nastrojene spram SAD-a, i da
gospodarske posljedice rata, posebice u pogledu opskrbe naftom,
mogu biti katastrofalne.
Schroeder tvrdi da cilj Sjedinjenih Država i njihovih saveznika ne
treba biti rat, već omogućavanje inspektorima da se agresivno vrate
u Irak.
Godine nacizma su u Njemačkoj stvorile dubok i trajan oprez spram
posljedica rata. Schroeder nikada nije upoznao svog oca koji je
poginuo služeći u vojsci. Tijekom Hladnog rata Zapadna Njemačka,
kao i Japan, izvukla je pouku da treba izbjegavati politike velike
sile i da se treba usredotočiti na gospodarstvo. U Njemačkoj je
sjećanje na Drugi svjetski rat i gospodarsko i moralno uništenje
zemlje isto tako dugo utjecalo na svaku pomisao o bilo kakvom vojnom
djelovanju osim obrambenog.
No, od ujedinjenja 1990. američka je administracija poticala
Njemačku da se liši svog statusa gospodarskog diva a političkog
patuljka. Schroeder preuzimajući predvodništvo u Europi protiv
pridruživanja SAD-u u ratu protiv Iraka čini upravo to.
Njemačko predvodništvo u Europi ne mora se gledati tek kao
protivljenje Sjedinjenim Državama. Schroeder je u pravu kada se
boji da bi napad na Saddama Husseina ugrozio rat protiv terorizma
kidajući NATO savez. Umjesto da bude ljuta na Schroedera, Bushova
administracija treba se više potruditi poslušati njegove riječi
upozorenja."