IT - LA REPUBBLICA - 7. IX. - AMERIKA, SUVERENITET, TERORIZAM

ITALIJA LA REPUBBLICA 7. IX. 2002. Pouke Tornjeva Blizanaca i greške Amerike "Godinu dana nakon razornog napada na simbol američke vojne hegemonije, Pentagon, i hramove blizance kapitalizma, World Trade Center, Amerikanci se nalaze pred jednom iritantnijom ironijom: sve se promijenilo, ali se ništa nije doista promijenilo. Sve se promijenilo za one koji gledaju dalje od propusnih granica SAD-a: međuovisnost je zamijenila neovisnost, nacionalni politički suverenitet prepustio je mjesto globalnom ekonomskom suverenitetu i nedodirljivost kolektivnih društvenih i ekonomskih rješenja zamijenjena je učinkovitošću vojnih rješenja jedne jedine nacije. Na nesreću, za one koji još uvijek ne uspijevaju gledati dalje od Potomaca, a među njima su mnogi koji su u Bushovoj administraciji, nije se promijenilo ništa: mi ćemo se pobrinuti, mi ćemo nametnuti, pustimo na stranu rađajući pravosudni međunarodni sustav, potvrdimo ponovno američku hegemoniju, kao da je još uvijek 1954. (...) U razdoblju odmah nakon 11. rujna, predsjednik Bush se razmetao jednom sasvim razumljivom retorikom o 'zlu' kako bi osudio zle izvršitelje takvog napada i kako bi jedinstvenom održao traumatiziranu američku naciju. No neizbježno se jednodnevna retorika pretvorila u stalan izraz vanjske politike nadahnute farizejskim moralizmom i unilateralizmom. U stvarnosti, kazati svijetu da oni koji nisu s nama su protiv nas, bez prihvaćanja ikakve pozicije u sredini, ne potiče suradnju, već podsjeća na stajalište nekadašnjih velikih ratnika, onih iz Hladnog rata, poput Johna Fostera Dullasa ili senatora Joea McCarthyija. Sve u svemu, ako se za veliki dio Amerikanaca sve promijenilo, za Georgea Busha se promijenilo premalo toga. On nastavlja reagirati na izazove 11. rujna zanemarujući njegove najočitije lekcije. Događaji 11. rujna su virtualnu međuovisnost pretvorili u nepobitnu i opipljivu stvarnost. Brutalne terorističke metode Al Qaede dale su neke grube pouke: da američka vojna sila nije u stanju braniti ni vlastiti glavni stožer u domovini, da toliko opjevano američko gospodarstvo može biti uzdrmano jednim jedinim, koliko god katastrofalnim, terorističkim događajem: da je Amerika u većoj mjeri ranjiva iznutra nego izvana, i ispod i iznad, da 'granice suvereniteta' više nisu važne, da neprijatelj može postići uspjeh unatoč svoje inferiornosti, pribjegavajući snagama Amerike, njezinim objektima, njezinim ustanovama kao da su teroristička oružja, američkim zrakoplovima, američkim financijskim i kreditnim sustavima, američkim sustavima za školovanje i obuku i američkim zelenim kartama. Najiritantniju ironiju 11. rujna predstavlja činjenica da teroristi možda bolje razumiju značaj međuovisnosti nego SAD. Savršeno znaju da su dio međunarodne strukture koju niti jedna država ne može sama nadzirati, koliko bila moćna. Savršeno znaju da se ne izlažu posebnim rizicima jer neprijateljske zemlje 'domaćini', koje oni iskorištavaju, su već napadnute i uništene, jer teroristi imaju promjenjive strukture, pokretne i prilagodljive kojima nije nužno potrebna uporišna država. Mogu se ugnijezditi blizu ili među svojim neprijateljima (u Pakistanu, ili Egiptu, u Njemačkoj ili na Floridi). Ako ih se iskorijeni iz Afganistana, pojavit će se u Indoneziji, ili u Sudanu ili na Filipinima; ili će se na neko vrijeme držati neupadljivo, miješajući se u njihove narode (kao što čine preživjeli talibani u Afganistanu), ili će iskoristiti multikulturalizam svojih neprijatelja (kao što možda čine useljenici ili strani radnici u Marseilleu ili New Yorku). Međuovisnost znači da terorizam ne može ostati bez glave; jer je to sustav čiji je sustav veza važniji od pojedinačnih ćelija koje ga čine. Jer za svakog uhićenog ili ubijenog terorista postoje deseci onih koji čekaju, a smrt onoga ispred bit će samo dodatni poticaj za onoga na kojega je red. Možda užasi u Palestini nisu ničemu poslužili, ali su barem to dali shvatiti. Izgovor suvereniteta na kojega se poziva Bush je već izdan virusom HIV-a, zagrijavanjem planeta, emigracijom, MTV-om, globalnim tržištem, imigracijom, hollywoodskim filmovima, slobodnim kretanjem financijskog kapitala, uz onoga droge, nafte i kriminala. SAD ne uspijevaju shvatiti da su međunarodni sporazumi koje neće potpisati, Međunarodni sud kojega neće priznati, sustav UN-a kojega neće podržati, sve nastojanja za razvoj novog globalnog društvenog ugovora koji može biti protuteža anarhiji globalizacije na koju računaju i gramzivi teroristi i financijski operativci. To što Amerikanci ni u kakav obzir ne uzimaju te napore jednako je strategiji koja uznosi globalnu anarhiju u ime zaštite nacionalnog suvereniteta. Više biti sam ne znači biti jak. Djelovati sam više nije znak suvereniteta nego nemoći. Nova neizbježna stvarnost je ona međuovisnosti, a doista snažne nacije znaju da je njihova moć pojačana, a ne oslabljena suradnjom i zajedničkim dogovorom. Prava naroda više ne jamči svaka suverena nacija: ili će svi uživati u njihovim pravima, ili neće nitko. To je bila posljednja lekcija koju je Europa naučila, po visokoj cijeni, u prošlom stoljeću: a danas u Europi samo sićušna manjina anakronih nacionalista u nekim dijelovima Francuske, Njemačke i Italije još uvijek može vjerovati da bi njihove nacije bile snažnije izvan Europe nego u njoj.(...) Suverenitet kojega smo izgubili unutar starog i disfunkcionalnog državnog sustava nacija, može biti ponovno oživljen samo u novom globalnom građanskom društvu.(...)", piše Benjamin Barber, bivši savjetnik predsjednika Billa Clintona, predavač na sveučilištu Maryland, autor nekoliko knjiga među kojima i 'Džihad protiv McWorlda'.