AU 28. VIII. PR: TKO VODI GLAVNU RIJEČ U AM. KABINETU - BUSH ILI CHENEY?

AUSTRIJA DIE PRESSE 28. VIII. 2002. "Progovara li iz usta Dicka Cheneyja George Bush" - ili obratno? "'Rizik koji sa sobom nosi pasivnost daleko je veći od rizika koji sa sobom nosi djelovanje' - američki potpredsjednik Dick Cheney uključio se jasnim riječima u raspravu o vojnoj akciji protiv Iraka. Njegov govor pred veteranima u Nashvilleu predstavlja dosada najsnažniju i najopsežniju argumentaciju američke vlade u prilog ofenzive u Iraku. Činjenica da Bagdad razvija (atomsko) oružje, otpor provjeri programa za proizvodnju oružja pretvara 'preventivne korake u nužnost', kazao je Cheney. Njegove tvrdnje trebale su raspršiti aktualnu pomutnju u vezi sa žestokom raspravom o Iraku i demonstrirati jedinstven stav kabineta da Saddama Huseina prije ili kasnije treba svrgnuti. Američki predsjednik George W. Bush smjesta je posredstvom svog glasnogovornika Arija Fleischera priopćio da Cheneyjeve izjave reflektiraju i njegov stav. Potpredsjednik je istaknuo da će Saddam Husein 'relativno skoro' raspolagati atomskim oružjem i pokušati zavladati čitavim Bliskim Istokom; kontrolirat će veliki dio zaliha energije u svijetu, ugrožavati američke prijatelje u regiji i nuklearnim sredstvima ucjenjivati SAD ili druge zemlje. Cheney je korigirao kritičare vojne akcije protiv Iraka, ustvrdivši da namjerno zatvaraju oči pred činjenicama ili se prepuštaju iluzijama. Budući da Saddam Husein želi dobiti na vremenu, svaka je odgoda opasna, upozorio je on: 'Nećemo odvratiti pogled i to pitanje prepustiti budućoj vladi'. Senator Chuck Hagel, jedan od republikanskih skeptika, smjesta je reagirao novom kritikom: ako Bush želi taj rat, mora sam istupiti i iznijeti argumente, naglasio je Hage. 'Potpredsjednik drži podroban govor, a predsjednik šuti', kazao je Hagel za New York Time. William Kristol, izdavač konzervativnog Weekly Standarda, iznosi drugačije mišljenje: 'Iz Cheneyjevih usta progovara Bush. Držim da je rasprava u vladi završena te da sada počinje ozbiljna kampanja u javnosti'. Cheney pak ne govori često, rijetko nastupa u javnosti i prilično je suzdržan (...). Nakon što je javnost početkom ljeta doznala da agencija za nadzor burzi vodi istragu protiv tvrtke Halliburton - šef čijeg je upravnog odbora bio upravo Cheney - zbog sumnjivih metoda u prikazivanju bilanci poslovanja, američki potpredsjednik tjednima se nije pojavljivao u javnosti. Nakon napada od 11. rujna potpredsjednik je pak tako često boravio na 'nepoznatom mjestu' da su počeli kružiti vicevi. Doduše, iz Cheneyeve suzdržanosti ne bi trebalo izvlačiti pogrešne zaključke. On djeluje iza kulisa, daleko od očiju javnosti. Kako bi suzbio glasine koje su tvrdile suprotno, potpredsjednik je nedavno poručio da je i te kako zainteresiran za još jedan mandat ali da odgovarajuća odluka ovisi s jedne strane o predsjedniku Bushu a s druge o njegovoj supruzi Lynne. Napokon, ta odluka ovisi i o njegovu zdravlju, dometnuo je. Naime, njegovo je zdravlje zbog opetovanih problema sa srcem bilo od samog početka predmetom spekulacija. Doduše, nedavno je jedna komentatorica podrugljivo napisala da izvor zabrinutosti republikanaca za 'faktor zdravlja' nije Cheney već Bush. Problem nije u tome što se Cheney lošije osjeća već upravo obratno: problem je u tome kako se osjeća predsjednik i koliko vremena troši na sobni bicikl umjesto na politiku, istaknula je ona. 'Vrijedi li zapravo suprotno? Je li broj dva zapravo broj jedan?', pita dalje spomenuta komentatorica. Danas i republikanci neslužbeno priznaju ono o čemu demokrati već dugo šapuću: 'Gospodin Cheney upravlja sudbinom zemlje'. Činjenica da aktualni potpredsjednik igra jedinstvenu ključnu ulogu zaokuplja politologe i povjesničare. Cheney dominira u vanjskoj politici, vuče konce iza kulisa, tvrde upućeni. Uzrok tome leži u skromnom Bushovu iskustvu na tom području, u relativnoj izolaciji ministra vanjskih poslova Colina Powella i u ulozi savjetnice za nacionalnu sigurnost Condoleezze Rice, koja više koordinira nego što formulira politiku. Iako gospođa Rice ima 80 suradnika a Cheneyjev je vanjskopolitički tim smanjen na samo 13 članova, njegovi su ljudi stekli reputaciju visoke kompetencije i navodno funkcioniraju kao intelektualni pogon. Tome valja dodati i Cheneyjeve dobre odnose s ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom, koji ga je svojedobno za mandata predsjednika Geralda Forda i doveo u Bijelu Kuću. Nekima je ta osovina prejaka - ostatku Bushova vanjskopolitičkog tima prijeti opasnost da bude jednostavno pregažen - posebno u uvjetima loše kemije između Cheneya i Powella", napominje na kraju dopisnica lista iz Washingtona Eva Male.