NJ 19.VIII.-TAZ-EUROPA I SAD

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 19. VIII. 2002. Irački rat: od njemačkog do europskog puta "U SAD-u treba pratiti prilično čudnu raspravu: živahno se govori o ratu protiv Iraka, ali ne zna se zbog čega bi trebalo voditi taj rat. Američki jastrebovi tvrde da Saddam Husein ima sredstva za masovno uništenje - ali to nije više od sumnje. Objašnjenje je slabo, ali je zato cilj pustolovan: svrgavanje Saddama. Oni koji jednostavno bombardiraju neomiljenoga šefa države, na mjesto međunarodnoga prava stavljaju samovolju. Nije čudo da se sve više postavlja pitanje: čemu taj rat? Ne postavlja se samo u Kuvajtu, nego i mnogi američki republikanci upozoravaju na posljedice. Jer američkim jastrebovima ne nedostaje samo razlog za prisiljeni rat - osim 'Saddam mora otići', nemaju upotrebljive zamisli za novi Irak. Svjestan svega toga, kancelar se retorički distancirao od Busha. Da, točno, treba kritizirati Schroederovu skokovitost. Nedavno je obznanio 'neograničenu solidarnost', sada na 'njemačkom putu' želi još dobiti izbore. Naš kancelar krilatica zna rabiti pojmove - i to tako dobro da se rasplinu i predodžba i bit. Schroederova bi kritika dakle prije mogla biti upućena neodlučnim biračima SPD-a u Dortmundu nego Bijeloj kući. Unatoč tomu njegov 'ne' jača ona sumnjala u Washingtonu koja zapravo nemaju ništa protiv iračkoga rata, ali se boje za klimavu 'koaliciju protiv terora'. Samostalan postupak bez NATO-ovih država, kakva je Njemačka, i bez arapskih saveznika poput Jordana? Na to se Bush neće odvažiti. Činjenicu da je Schroeder poslao ispravan signal preko Atlantika, dokazuje nervozan odgovor. Putem veleposlanika Bush je obznanio koliko vrijedi Schroederov 'njemački put': ništa. Taj mali (ne)diplomatski skandal ima imperijalnu aluziju: tako ne razgovaraju prijatelji, tako vladar u centrali poziva na red tvrdoglavog namjesnika u pokrajini. Ali to ne funkcionira tako - unatoč globalnoj američkoj hegemoniji. Nijedan njemački kancelar, nijedan šef vlade iz EU-a ne može si dopustiti da prima zapovijedi iz Washingtona. Jedan američki predsjednik kojemu su potrebne tako autoritarne geste, djeluje slabo a ne jako. A Schroeder hrabro, ne kao bilo tko. Sve je to taktika, predstava, politička igra - ali mala afera pokazuje i nešto supstancijalno: Nijemci nisu tek nemoćni promatrači američke politike. Imaju utjecaja. Ako su Schroeder & Co. uistinu ozbiljni sa svojim proturatnim smjerom, moraju sada njemački put proširiti u europski put", drži komentator Stefan Reinecke.