AU 30. VII. DS: SAD NE SMIJU SRLJATI U RAT U IRAKU

AUSTRIJA DER STANDARD 30. VII. 2002. Otvorena pitanja o Iraku "Katkada je Irak predmet sukoba samo na relaciji američke frakcije koja zagovara rat i one koja mu se protivi: već je gotovo postalo zabavno promatrati kako zagovornici uporno podgrijavaju uvijek iste priče o sastancima iračkih agenata i Al-Qa'idinih ljudi odnosno kako se naslađuju horror-izvješćima iračkih disidenata, koji su - primjerice, u funkciji vrtlara ili domara - pratili proizvodnju najnovijeg iračkog oružja za masovno uništenje pa mogu svjedočiti o tome. Što, naravno, posreduje dojam da je vojni pohod neizbježan. Druga pak strana - moglo bi se reći 'mekušci' - upozoravaju da je nije moguće predvidjeti kakva će sredstva biti potrebno uložiti te da zato nije moguće jasno utvrditi odnos između tih sredstava i mogućeg rezultata - a bilo bi nezgodno kada bi nakon Osame Bih Ladena umakao i Sadam Husein, kojeg bi gonilo 250 tisuća vojnika. No, ironiju na stranu - mnoga su pitanja otvorena - i to ne samo ona vojna a odgovora gotovo i nema: kako će destabilizacija Iraka utjecati na cijelu regiju? je li Washington spreman prihvatiti rizik višegodišnje nazočnosti u Iraku - što, notabene, upravo nastoji izbjeći u Afganistanu? Ako nije, tko bi (možda UN?) trebao preuzeti zadaće - u rasponu od policijskog rada do izgradnje institucije - koje oslobođeni Irak ni u kom slučaju neće moći sam obaviti? Apropos institucija: ako Sjedinjene Države - nadajmo se - teže demokratskom ustrojstvu Iraka kao obliku državnog organiziranja, što o toj ideji misli njihov saveznik, islamistička saudijsko-arapska diktatura? Kakve će uloge u tom scenariju pripasti Siriji i Iranu - hoće li te dvije države biti tek obična dva 'negativca'? Kako stabilizirati Jordan koji bi pretrpio posebno teške posljedice nakon eventualnog rata u Iraku? Kako reagirati na želje turskih Kurda koje će se neizbježno pojaviti ako irački Kurdi dobiju autonomiju? I tako dalje", napominje na kraju komentara Gudrun Harrer.