US-E-supersila, stranke, ideologije-Politika-Gospodarstvo/poslovanje/financije us - 7. VIII. wash.times - sad i europske stranke SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES7. VIII. 2002.Treći put"U Europi se mijenja ravnoteža političkih
snaga, polaganim ali sigurnim pomicanjem na desno. U Sjedinjenim Državama toj činjenici je pridana slaba pozornost. Europsku Uniju se često vidi kao homogenu socijalističku masu kojom upravljaju birokrati u Bruxellesu. Ako, međutim, pogledamo Europu zemlju po zemlju ukazuje se drugačija slika, koja bi mogla nuditi određeno ohrabrenje republikancima i konzervativcima u Sjedinjenim Državama. Uz to, koliko god bili veliki planovi ustavnih planera EU-a, europske vlade još uvijek odlučuju o politikama koje se vode u Bruxellesu.To bi moglo ublažiti neke od napetosti u transatlantskim odnosima, koje su zaoštrene europskim reakcijama na izbor republikanskog predsjednika u Sjedinjenim Državama. Europsko javno mišljenje će vjerojatno još uvijek imati oštre protuameričke sklonosti, a pitanja poput Kyota i međunarodnog kaznenog suda neće nestati. Ali bi se barem na razini vlada ton trebao promijeniti. To što više nema francuskog ministra vanjskih poslova Huberta Vedrinea, autora
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
7. VIII. 2002.
Treći put
"U Europi se mijenja ravnoteža političkih snaga, polaganim ali
sigurnim pomicanjem na desno. U Sjedinjenim Državama toj činjenici
je pridana slaba pozornost. Europsku Uniju se često vidi kao
homogenu socijalističku masu kojom upravljaju birokrati u
Bruxellesu. Ako, međutim, pogledamo Europu zemlju po zemlju
ukazuje se drugačija slika, koja bi mogla nuditi određeno
ohrabrenje republikancima i konzervativcima u Sjedinjenim
Državama. Uz to, koliko god bili veliki planovi ustavnih planera
EU-a, europske vlade još uvijek odlučuju o politikama koje se vode u
Bruxellesu.
To bi moglo ublažiti neke od napetosti u transatlantskim odnosima,
koje su zaoštrene europskim reakcijama na izbor republikanskog
predsjednika u Sjedinjenim Državama. Europsko javno mišljenje će
vjerojatno još uvijek imati oštre protuameričke sklonosti, a
pitanja poput Kyota i međunarodnog kaznenog suda neće nestati. Ali
bi se barem na razini vlada ton trebao promijeniti. To što više nema
francuskog ministra vanjskih poslova Huberta Vedrinea, autora
izraza 'hipersila', može samo pomoći. (...)
Desetljećem devedesetih godina vladale su takozvane vlade trećeg
puta u Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, socijalisti ili
socijal-demokrati koji su pokušali naći za business pogodan način
da se europski socijalni sustav održi. U Sjedinjenim Državama
predsjednik Clinton, novi demokrat, težio je vodstvu te nove
političke filozofije. Britanski ministar vlade Tony Blair, jedini
preživjeli između poklonika trećeg puta, ostaje na vlasti uvelike
stoga što se pomaknuo u desno od tradicionalnih politika
laburističke stranke.
Skeptici poput češkog predsjednika Vaclava Havela, koji zapravo i
zna ponešto o socijalizmu, nikada nisu vjerovali da bi treći put
mogao funkcionirati. Čini se da su glasači u zapadnoj Europi sada
skloni složiti se s time. Razočarenje u spoju s valom
protuuseljeničkih osjećaja uzrokovalo je povlačenje plime.
Iako europski konzervativci ili kršćanski demokrati često ne
odgovaraju političkoj definiciji slobodnotržišnog
konzervativizma u Sjedinjenim državama, pošto su u mnogim
slučajevima bliži demokratima nego republikancima, njihovo
ponovno pojavljivanje ipak može značiti značajnu promjenu.(...)
U interviewu kojega je International Herald Tribune objavio u
ponedjeljak, talijanski ministar gospodarstva Giulio Tremonti je
kazao da nove vlade desnog centra ne trebaju gubiti vrijeme u
promjeni pravila europskog tržišta rada, provedbi smanjenja poreza
i deregulacije, i stvaranju privatnih mirovinskih fondova.
'Europske se vlade moraju ujediniti kako bi progurale te reforme, i
to brzo', kazao je. 'To je nužno. Inače će nam istječi vrijeme'. za
dobro Europe, nadajmo se da će se dogovoriti.", piše Helle Dale.