US-NYT 30. VII. NEUSPJEH AMERIČKE DEMOKRACIJE

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 30. VII. 2002. Neuspjeh američke demokracije "Pravi uzrok širenja protuzakonitosti među korporacijama u Americi jest nedostatak vjere u demokratske institucije. Nezakonitost tvrtki nije posljedica ni kontradikcija kapitalističkog sustava niti privatnih grijehova, koji su svojstveni kapitalizmu a i čovječanstvu općenito. Rezultat je neuspjeha instrumenata demokracije, koji su oslabljeni kroz tri desetljeća tržišnog fundamentalizma, privatizacijske ideologije i odbojnosti prema vladi. Kapitalizam nije prejak; demokracija je preslaba. Amerikanci nisu postali previše oholi kao proizvođači i potrošači; postali smo previše povučeni kao građani, pasivno prihvaćajući deregulacije i privatizaciju (zrakoplovne i računovodstvene tvrtke, banke, medijski konglomerati, i tako dalje) i sve veću tiraniju novca nad politikom. Razarajući učinci ovog trenda očiti su, i to ne samo na Wall Streetu. Bushova vlada, koja se zalaže za proizvodnju energije prije nego za njeno očuvanje, osmislila je suprotnu politiku od one koja je provođena generacijama - napredak zaštite okoliša. Korijen takve politike jest u oholom prijeziru prema javnoj sferi, koji je zajednički svim tržišnim fundamentalistima. Takvi stavovi predstavljaju sklonost izolacionističkim gospodarstvima koja grijehe korporacija pretvaraju u vrline kada je posrijedi krajnji rezultat - profit. Čak i u vanjskoj politici, gdje unilateralizam i odbijanje partnerstva mogu upućivati na snažnu vladinu politiku, postoji sklonost da se prema međunarodnom sektoru odnosi kao prema Hobbesovskom 'stanju stvari', anarhičnom i kaotičnom, gdje su 'sila i prijevara osnovne vrline.' SAD ne uspijeva shvatiti kako međunarodni sporazumi koje ne želi potpisati, kazneni sud koji ne želi priznati i sustav Ujedinjenih naroda koji ne podupiru u dovoljnoj mjeri predstavljaju napore, koliko god bili prožeti kompromisima, s ciljem stvaranja novog globalnog sporazuma za obuzdavanje kaosa. Američko umanjivanje vrijednosti tih nastojanja upućuje na strategiju koja naglašava globalnu anarhiju u ime očuvanja nacionalnog suvereniteta. Stoga nova globalna anarhija u jednakoj mjeri nije u stanju obuzdati globalni zločin kao što deregulirana domaća tržišta nisu u stanju obuzdati korporacijske zločine. Tržišni fundamentalizam, koji je definirao razdoblje Ronalda Reagana i Margaret Thatcher, potiču mit o svemoćnim tržištima. Ipak, ovo je jednako glupo kao i mit o svemoćnim državama (...). Ljude navodi da vjeruju u to kako njihova vlastita zajednička moć predstavlja hegemoniju nekog birokrata nad njima, i da je kupovanje moći isto što i glasovanje za moć. No potrošači nisu građani, a tržišta ne mogu imati demokratski suverenitet. Uspon tržišne ideologije navodno nas oslobađa, no zapravo nam uskraćuje građanske slobode kojima kontroliramo društvene posljedice naših privatnih izbora. Istina je da odbjegli kapitalisti, neznalice očuvanja okoliša, neodgovorni računovođe, nemoralni dileri droga i teroristi protivnici modernog svijeta - svi oni rastu i napreduju jer smo umanjili moć sfere javnosti. Privatizirajući vladine funkcije i odbijajući pomoći u stvaranju demokratskih institucija koje bi imale i globalnu funkciju, Amerika se odrekla svog autoriteta da kontrolira te sile. Mi koji živimo u SAD-u glupo mislimo kako imamo privatnu slobodu koja nam omogućuje da radimo i napredujemo pojedinačno(...). U međunarodnoj sferi, čini se kako vjerujemo da nam naše pravo na nacionalnu suverenost omogućuje da djelujemo unilateralno(...). 11. rujna nitko nije mislio kako bi Bill Gates ili Michael Eisner mogli biti nacionalni vođe. Tog dana Amerikanci su se sjetili pravog značenja riječi građanin i oslanjali su se na gradonačelnike, Kongres i predsjednika. Zbog čega onda danas očekujemo od upravitelja korporacija, odnosno 'tržišnih profesionalaca' da liječe poremećaje anarhičnog tržišnog kapitalizma(...)? Kako da očekujemo od izolacionističke supersile da ukloni teroriste koji zlorabe globalnu međuovisnost koju Amerika ne želi priznati? Ti su ciljevi javni. Njihovo ispunjenje je zajednička zadaća svakog građana", piše Benjamin R. Barber, profesor političke filozofije pri Sveučilištu Maryland i autor knjige 'Jihad vs. MacWorld' (Džihad protiv MacSvijeta).