US - 5. VIII. WASH. POST GLOBALIZACIJA, MMF ITD.

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 5. VIII. 2002. Ekonomisti u poricanju "Ovotjedni put u Južnu Ameriku ministra financija Paula H. O'Neilla posljednji je odgovor Washingtona na rastuće nezadovoljstvo gospodarskim neuspjehom u zemljama u razvoju. (...) Te su zemlje posljednja dva desetljeća 20. stoljeća svjedočile najgorem gospodarskom neuspjehu od velike gospodarske krize. Uzmite u obzir ovo: dohodak po glavi stanovnika u Južnoj Americi rastao je od 1960. do 1980. za 75 posto. Od 1980. do 2000. porastao je za 7 posto, ili jedva malo. Afrika je ostvarila još gori rezultat s padom od 15 posto dohotka po glavi stanovnika u posljednja dva desetljeća. (...) Zapravo se u prošla dva desetljeća značajno smanjio napredak u glavnim socijalnim pokazateljima kao što su životni vijek, smrtnost djece i novorođenčadi, pismenosti i obrazovanju. Upravo to bi i očekivali u razdoblju snažno smanjenog gospodarskog rasta. Stoga ovdje ne govorimo o suhim ekonomskim statistikama: govorimo o životima i zdravlju stotina milijuna ljudi. Naravno, teško je izdvojiti uzroke tako produljenog, zemljopisno širokog gospodarskog neuspjeha, ali postoje neki prvi sumnjivci. Više kamatne stope, koje često nameće MMF, usporile su gospodarski rast u velikom dijelu svijeta u razvoju. Taj su trend pojačavale središnje banke razvijenih zemlja, dodatno usporavajući gospodarstva u razvoju smanjujući opći svjetski rast. Prije osamdesetih bilo je uobičajeno da zemlje niskog i srednjeg dohotka traže strategije razvoja specifične za svoju zemlju. To je zamijenjeno, u većini slučajeva, s unaprijed zadanom skupinom načela koja su uključivala otvaranje za međunarodnu trgovinu i financijske tokove, privatizaciju državnih industrija i druge mjere deregulacije. Ti recepti 'Washingtonskog koncenzusa' za politiku u praksi nisu bili uspješni, i doveli su do brojnih gospodarskih katastrofa posljednjih godina.(...) Tražeći dobre vijesti, zagovornici 'Washingtonskog koncenzusa' (npr. Svjetska banka) pokazuju na zemlje poput Kine i Vijetnama kao na uspješne 'globalizatore'. No kineski bankarski sustav uglavnom je u posjedu države, njezine domaće tržište je vrlo zaštićeno, a protok kapitala strogo nadziran. Većinu vijetnamskih ulaganja ostvaruje država. Ti washingtonski ekonomisti izgleda da ne primjećuju ironiju u svojim tvrdnjama: 'Naša vrsta neoliberalizma je izgleda propala, ali komunjarama ide odlično!' O'Neillovo ministarstvo financija nadzire najmoćnije ustanove koje provode pravila 'Washingtonskog koncenzusa': MMF i Svjetsku banku. Naša vlada ima i najjači glas u WTO-u, čija se pravila često smatraju složenima protiv zemalja u razvoju. Gospodarsko loše funkcioniranje prošla dva desetljeća je slon koji sjedi usred njihovih konferencijskih sala, a oni ga pokušavaju ignorirati. No poštena rasprava o razlozima tog neuspjeha već dugo kasni.", piše Mark Weisbrot.