IT - 8. VII. L'ESPRESSO - STIGLITZ O GLOBALIZACIJI

ITALIJA L'ESPRESSO 8. VII. 2002. Siromašni još siromašniji? To je krivnja Fonda "U utjecajnim krugovima New Yorka, čovjek ovog trenutka je blagi profesor ekonomije na sveučilištu Columbia. Zove se Joseph Stiglitz, i 1993. je napustio udoban akademski svijet kako bi utvrdio kako funkcionira politički univerzum. Četiri je godine bio savjetnik Billa Clintona u Bijeloj kući. Potom je 1997. imenovan dopredsjednikom Svjetske banke, dužnost koju je napustio 2001. kako bi se vratio podučavanju. Iste je godine dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Sada je Stiglitz odlučio objaviti iskustvo tih sedam godina u knjizi nazvanoj 'Globalization and its Discontents', koja otkriva oštroumnost i velike ambicije. Djelo, koje će u knjižare doći početkom srpnja sadrži radikalnu kritiku toga kako je proces globalizacije do sada bio vođen, poziv da se sve promijeni prije no što postane prekasno, te jedan recept. Globalizacija, kaže Stiglitz, donijela je blagodati samo onima koji su već bili imućni. I to ne stoga što je proces po sebi pogrešan, već stoga što je njegova pravila diktirao Međunarodni monetarni fond (MMF). Ta institucija, rođena 1944. u Breton Woodsu, na poticaj Johna Maynarda Keynesa, sa ciljem da umanji siromaštvo i pomogne zemljama u razvoju, je, dakle, izdala svoju izvornu misiju. Te je izokrenula stajališta velikog britanskog ekonomista. Sve u svemu, MMF vođen financijskim stručnjacima, danas je taoc 'monetarnog fundamentalizma'. Njegove upravljače i inspektore na terenu, smatra Stiglitz, zanimaju samo proračuni i računovodstvo. Za svakodnevni život ljudi, za nezaposlenost, njih nije ni malo briga. S druge strane recepti su često pogrešni: evo nekoliko primjera, uslijed učinka politika koje je nametnuo Fond BDP Rusije je pao 40 posto, u Argentini je došlo do ekonomske katastrofe, u cijeloj Južnoj Americi ljudi su danas siromašniji. Uz to u zemljama u razvoju nema razvoja nego raste nestabilnost. Jesu li to greške financijaša koji slijepo vjeruju u pogrešnu doktrinu? Ne, odgovara Stiglitz. Postoji nepoštenje. Pravila Monetarnog fonda, ali i drugih institucija poput Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO) temelje se na dvostrukim mjerilima. Na Sjedinjene Države (glavnog krivca za poremećaje u globalizaciji) i bogate zemlje primjenjuju se drugačije metode u ocjeni proračuna, deficita i dugova, nego na siromašne zemlje. Porušene su trgovinske barijere u siromašnijim zemljama ali SAD (i djelomice Europa) nastavljaju s protekcionističkim politikama. Liberalizacija tržišta kapitala onemogućila je bilo kakvu ciljanu gospodarsku politiku vlada slabijih zemalja. Učinila je njihovu valutu nestabilnom, pretvarajući na kraju milijarde ljudskih bića u žrtve špekulanata i ulagača iz bogatih zemalja. Pred takvom katastrofom ('unaprijed najavljenom, bilo je dovoljno obratiti pozornost na akademska istraživanja') Stiglitz predlaže rješenje radikalno poput njegovih kritika. Potrebno je izaći iz 'monetarne ortodoksije', smatra. Drugim riječima, potrebno je vratiti se staroj dobroj metodi i duhu Keynesa. Zlobni kažu da se sa svojom knjigom ambiciozni i briljantni Stiglitz predlaže za Keynesa 21. stoljeća", piše Wlodek Goldkorn.