FRANCUSKA-LE MONDE OD 20.7.02. SVJETSKI POREDAK

FRANCUSKA LE MONDE 20.VII.2002. Novi svjetski nered "Neki izrazi imaju neobičnu sudbinu. Dva među njima, čiji su autori dvojica američkih profesora, obilježili su strateški govor u predvečerje XX. stoljeća: 'svršetak povijesti' Francisa Fukuyame i 'civilizacijski sukob' Samuela Huntingtona. Teroristički napadaji od 11.IX.2001. u užasnim su prilikama ponovno izazvali golemo zanimanje za taj 'sukob'. Povijest se očito još uvijek kreće u svom najgorem obliku. Možemo li danas govoriti o civilizacijskom sukobu? Na to su pitanje pokušavali odgovoriti sudionici XVII. Petrarkinih susreta koji su se od 15. do 19.VII. održali u Montpellieru pod pokroviteljstvom France-Culture i u suradnji s listom 'Le Monde'. Glavna tema susreta bio je 'Novi svjetski nered'. Po mišljenju Samuela Huntingtona, budući veliki sukobi neće biti ideološke ni gospodarske naravi. Bit će kulturalni i vjerski, a u njima će se sučeliti 'uljudbe', ponajprije islam i Zapad. Ta je teza, podsjeća Abdennour Benantar, predavač na sveučilištu u Marne-la-Vallee, odgovor na Fukuyaminu 'trijumfalističku' tezu. Slaveći 'svršetak povijesti' nakon Hladnog rata, potonji je htio reći da liberalizam više nema premca i da su na ostatcima komunizma narodi uglavnom očitovali svoju sklonost demokraciji i tržišnom gospodarstvu. Naprotiv, Huntington opet daje Zapadu 'status žrtve', 'izmišljajući prijetnju' koju simbolizira islam. Daleko od toga da je 'izmišljena', ta 'prijetnja' koja se pojavila puno prije atentata u New Yorku i u Washingtonu, zaista postoji, ističe filozof Alain Finkielkraut. Islamizam nije 'plod mašte Zapada': 'Protiv njega se poveo civilizacijski rat. U ljudi koji se prepoznaju u tom svetom ratu, a kojih je velik broj, izaziva nekontroliran strah i srdžbu. Dakako, ne treba poistovjećivati islam i islamizam, treba izbjeći veliku kušnju koja je u vjerovanju da je islam nepokretan i da se ne može mijenjati i, napokon, pojedince ne treba gledati samo kroz njihovu pripadnost'. Ipak: uime 'svijetlog humanizma' koji 'oči drži otvorene i ne zavarava se lažnim nadama', Alain Finkielkraut odbacuje 'pokajničku zaljubljenost u se' koja dovodi do toga da se krivnja stalno svaljuje na Zapad: 'Islamizam je stvarnost koja proizlazi iz islama. Zapad nije civilizacijski rat uvrstio u svoj dnevni red. Ponekad stvara čudovišta, ali nije osamljen u tomu. Danas se događa nešto užasno, za što Zapad nije odgovoran'. Finkielkrauta srdi i zabrinjava što neki na Zapadu u ime humanizma odbacuju zamisao o 'civilizacijskom sukobu', pobijajući samo postojanje bilo kakvog neprijatelja. 'To je varka, jer ne biramo mi neprijatelja, već neprijatelj nas'. (...) Neke Europljane, kaže, zasljepljuju dva ideološka refleksa: socijalizam koji, promatrajući sve događaje kroz prizmu protimbe bogat-siromašan, 11.IX. tumači pojmovima društvenih odnosa, a žrtvu - Ameriku - pretvara u krivca; relativizam koji, iskrivljujući staro učenje Levi-Straussa o jednakoj vrijednosti kultura, potvrđuje njihovu bitnu jednakost i pretvara se u posvemašnju negaciju vrijednosti. 'Tužan i pomalo smiješan' paradoks, priznaje Alain Finkielkraut, je što smo u 'sučeljavanju sa stvarnom prijetnjom prisiljeni da branimo našu uljudbu i da istodobno mislimo kako se ona sve manje dade obraniti, jer uništava vrijednosti uime kojih ju želimo braniti'. (...) Filozof Monique Canto-Sperber sumnja u prikladnost Huntingtonova izraza jer, kaže, 'traženje uzroka (u ovom slučaju islama) nipošto nije dovoljno za stvaranje uljudbe'. Ipak, u napadaju od 11.IX. vidi 'prvi čin suparništva u svijetu' u kojemu će sudjelovati demografski odnosi snaga, nepovoljni za Zapad, i veća konkurencija u nadzoru nad gospodarskim bogatstvima koji su uglavnom izvan njegovih granica. Na to treba odgovoriti, predviđa, nužnom izgradnjom multipolarnog svijeta gdje će se zajednička pravila postojanja popraćena sankcijama nametnuti svim nacijama", piše Jean-Pierre Langellier.