IT - 14. VII. LA STAMPA - POTRAGA ZA IDENTITETOM

ITALIJA LA STAMPA 14. VII. 2002. Nova plemenska Europa "Svake godine u srpnju sjevernoirski protestanti marširaju sa zastavama kroz katolička sela kako bi proslavili godišnjicu bitke kod Boynea 1690., kada je protestantski engleski kralj Vilim od Orangea porazio katoličkog irskog kralja, započevši tako englesku vlast nad otokom.(...) U povijesti čovječanstva svaka se civilizacija često od svojih barbarstava štiti zidovima. Od Velikog zida do berlinskog zida, pa do novog zida u Palestini. Protestanti nisu prihvatili promijeniti put svojih mimohoda kako bi poniženja poštedjeli katolike, i probili su policijsku blokadu. Mimohod je svet, to je nepromjenjiva trasa kojom pobjednički protestanti više od tri stotine godina prolaze kako bi katolike podsjetili na njihov poraz. Kao što čine vukovi kada svoj teritorij obilježavaju mokraćom, The Black Book kaže: 'Možemo si dopustiti da smo veličanstveniji od mnogih nacija, pa ipak nad našim najsvečanijim ceremonijama lebdi neka vrsta uroka, koja u svakoj prigodi ubacuje poneki element smiješnog. Uvijek se nešto slomi, uvijek netko uspije izbjeći obaviti svoj dio, uvijek ima nešto što uspijeva sve uništiti'. Unatoč decentralizaciji, stvaranju sjevernoirskog parlamenta, kraja terorizma, u Sjevernoj Irskoj izgleda da se ništa nije promijenilo. Granica nadjačava, neuklonjiva, uvijek ponovno isplivava. No u cijeloj je Europi granica u metežu, neprimjetno se pomiče, nestaje na jednoj strani kao bi se pojavila na drugoj. U starim zapadnim zemljama zamor Unijom koja kasni potiče obnovu starih granica iza kojih se može zabarikadirati. Tako se u sjevernoj Škotskoj ponovno otkrivaju Skandinavcima, kuju vikinške toponime, u Bretanji se otkrivaju Bretoncima i oživljavaju učenje jednoga nevjerojatna jezika, u sjevernoj Italiji vraćaju se Kelti, koje prije nikada nismo vidjeli jer s natpisom samo na talijanskom jeziku nisu uspijevali naći put za Bergamo, u Sloveniji se očituju da su više Alpinci nego Slaveni, kao da je biti Slavenom postalo nedostatkom. Regionalizam trijumfira, oslobađa izabrane narode i marginalizira druge. A od sve praznijih država ostaju samo plemenski plesovi i mimohodi", piše Diego Marani.