IT - 3. VII. REPUBBLICA - EUROPA I SUD

ITALIJA LA REPUBBLICA 3. VII. 2002. Planetarni sud i hrabrost Europe "U pravu je Šveđanin Carl Bildt, bivši izaslanik UN-a za Balkan, kada primjećuje da nije mala ta nesuglasica koja se razvija oko Međunarodnog kaznenog suda (MKS) između njegovih promicatelja, Europljana, i njegovog glavnog protivnika, Bushove administracije. U igri su dva različita načina projiciranja sebe u svijetu, ako hoćete dvije različite političke civilizacije, a to sukob čini prilično opasnim za ono što još nazivamo zapadom. No prije no što uđemo u sukob koji bi mogao zavaditi Amerikance i dvije trećine Vijeća sigurnosti, Unija bi trebala utvrditi vlastitu koheziju. I ocijeniti je li u stanju ostvarivati ulogu planetarnog suca koja bi, barem na početku, gotovo u cijelosti pala na njena leđa. Jer je MKS zapravo europski sud. Pregledavajući popis 66 zemalja koje su ratificirale njegovo osnivanje nalazimo, vjerojatno vrlo plemenite nacije ali sa slabom ili nikakvom međunarodnom važnošću, osim Kanade i poglavito Unije, koja u MKS-u u igru stavlja vlastitu vjerodostojnost i, ono što je najvažnije, prvu skicu 'europske civilizacije'.(...) U zametku i reverzibilna, ta civilizacija ne izgleda zatvorena unutar granica vjere ili naše povijesti. Naprotiv, otvorena je drugim kulturama, kojima nudi dijeljenje općih vrijednosti, prije svega pravo na život i sigurnost. (...) Upravo ta dimenzija univerzalne civilizacije paradoksalno izgleda da danas nedostaje američkom imperiju. U ideji republikanske desnice, dio svijeta je barbarski i Washington, novi Rim, ga treba civilizirati svojim strašnim legijama, borbenim američkim duhom i ponekim prigodno angažiranim lokalnim satrapom. No kako ta misija civiliziranja nije poduprta uvjerljivom idejom univerzalne civilizacije, ne samo u Europi san američke desnice više zvuči kao kasno-imperijalistički nego neoimperijalistički. Toliko je veliki ulog da si Unija ne može dopustiti da se sa američkom ofenzivom, i drugima koje će vjerojatno uslijediti, suoči bez realistične strategije i stvarnog jedinstva, potvrđenog poglavito kod onih desnih centara koji su osjetljiviji na pozive Washingtona, uključujući i Rim. Europa koja bi se raspala pred američkim ukorima ili ucjenama važnih trgovinskih partnera išla bi prema smiješnom porazu. A u perspektivi se ne može isključiti da će sud, uzimajući za ozbiljno svoj mandat, stvoriti teške brige vanjskim politikama europskih vlada. On može progoniti kaznena djela koja imaju izrazito širok spektar i neodređenu zakonsku podlogu. Istina je da je njegova nadležnost ograničena na države koje su ratificirale njegovo osnivanje, no na popisu je i dvadesetak kolebljivih država, te on već uključuje i zemlje smještene na strateškim prostorima: bivše jugoslavenske, muslimanski Jordan, Kongo, Tadžikistan... Nije teško zamisliti kakve bolove u želucu i kakva predomišljanja bi uhvatila europsku diplomaciju ako bi nemiri u središnjoj Aziji ili na Balkanu doveli MKS u položaj da mora istraživati ruska ili američka ponašanja. (...) Na nesreću svijeta, ali na sreću Europe, vjerojatno će biti potrebna još koja godina prije no što 19 sudaca suda (stupit će na dužnost tek 2003.) i javna ministarstva dobiju instrumente i materijal za pokretanje prvog sudskog postupka. U međuvremenu Europa mora odlučiti do koje točke vjeruje u sebe samu i svoj projekt civilizacije", piše Guido Rampoldi.