IT - 15. VII. LA STAMPA - EUROPSKA POVELJA I KRŠĆANSTVO

ITALIJA LA STAMPA 15. VII. 2002. Europska povelja: složeno traženje zajedničkih korijena "Raste, barem u Italiji, rasprava o mogućnosti da se u budućem europskom ustavu spomene 'kršćanski izvor' ili 'kršćanske korijene' Europe. Točnije, sve je glasniji i autoritativniji glas onih koji su pobornici toga ili onih koji se, u različitoj mjeri i tonovima, očituju tomu skloni.(...) No, spontano se pojavljuju pitanja. Prvo može izgledati akademskim, no, ako se radi o utvrđivanju pozivanja na korijene u jednom povijesnom dokumentu, kakav će biti (nadamo se) ustav europskih naroda, treba biti precizan. Kako onda isključiti predkršćanske korijene Europe ili europske civilizacije, koje se odnose na Rim (njegovu republiku i carstvo), i prirodno i na Grčku koja je izumila filozofiju i demokraciju? Dolazeći u novija vremena mora se sjetiti izvanrednog doprinosa židovskih mislilaca, znanstvenika i političara u oblikovanju europske kulture, pa i perspektive europskog ujedinjavanja? I ostajući specifično na vjerskom pitanju, trebalo bi govoriti i judeo-kršćanskom nasljeđu. To je učinio, ako sam dobro pročitao, Giuliano Amato. No ostao bi, politički, utjecaj nekog takvog izraza na muslimanski svijet, ili na njegove ekstremističke ili kulturalno slabo integrirane skupine. Muslimani. Ima milijuna, posebice u Francuskoj i Njemačkoj, ali i drugdje, europskih građana islamske vjere. Kakva bi mogla biti unutarnja lojalnost njihovom državljanstvu u Europskoj Uniji koja se isključivo prepoznaje u 'kršćanskom izvoru' ili 'judeo-kršćanskom'? I ne radi se samo o građanima, nego i o državama s većinskim muslimanskim stanovništvom, koje traže, prije ili kasnije, ulazak u EU. Mislim na onu Bosnu koju smo ratom oslobodili od okrutne opsade 'kršćanske' Srbije, i na Tursku koja, upravo sada, proživljava dramatično unutarnje odmjeravanje snaga između onih koji bi htjeli Ataturkovu laičku revoluciju, od prije gotovo jednog stoljeća, htjeli okruniti konačnim ulaskom u Europu i onih koji bi je htjeli vratiti 'azijskoj' sudbini, uz rizik da od nje načine doista eksplozivnu predstražu islamskog fundamentalizma. Ako se baš u budućem Ustavu želi uvrstiti pozivanje na vjeru, može se govoriti o vjerama i vjerskim vrijednostima, bez pobližeg određivanja (što je, kako mi se čini, učinio još Amato), ili o strogim pravosudnim jamstvima za razne vjerske zajednice. A ako je prava tema kršćanska nazočnost u budućoj Europi, najmudrije riječi izgovorio je kardinal Martini, koji iako nezaobilaznim smatra baštinu prošlosti, misli da je za budućnost važniji 'sadržaj' (sposobnost upravljanja društvenim promjenama) nego 'etikete' na velikim Deklaracijama", piše Aldo Rizzo.