US LAT 25. VI. SAD NA RISKANTNOM PUTU

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 25. VI. 2002. SAD na riskantnom putu ako koristi nuklearno zastrašivanje "Bushova vlada, izgleda, razmatra mogućnost provođenja nuklearnih napada koji bi trebali preduhitriti protivnika, a koji bi bili usmjereni protiv onih koji prijete SAD-u oružjem masovnog uništenja. Prijetnja nuklearnim napadom ima jednu veliku manu: možda ćemo ju morati provesti u djelo. Oružje masovnog uništenja zaista je osnovna prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a i našem načinu života. Revizija nuklearne doktrine Bushove vlade već je nagrizla 'nuklearni tabu'; nova strateška doktrina, koja je u razvoju, korištenje nuklearnog oružja će učiniti možda još vjerojatnijim. Moderni način ratovanja sazreo je do te točke da nuklearno oružje koje može stati u kamion, ili čak i ručnu torbu može uništiti čitav grad. Ako možemo spriječiti katastrofu koja bi uključivala kemijsko, biološko, nuklearno ili radiološko oružje tako da napadnemo prvi, tada to moramo i učiniti. Ipak, to bismo trebali učiniti unutar granica međunarodnog prava. Ta pravila nama su od koristi a u interesu su i čitave civilizacije. Ako naš primjer potakne većinu svijeta da se veći dio vremena prestane ponašati prema pravilima, mi ćemo biti u još većoj opasnosti. Međunarodno pravo dozvoljava napad sa ciljem preduhitrivanja protivnika u samoobrani, ali zahtijeva da takvi napadi ispunjavaju dva stroga uvjeta: nužnost i proporcionalnost. Prvo, moramo demonstrirati kako je korištenje sile nužno da bismo spriječili neizbježni napad. Činjenica da neprijatelj posjeduje oružje masovnog uništenja nije dovoljna. Moramo imati vjerodostojne indikacije da će ga sigurno i upotrijebiti. Drugo, akcija sa ciljem preduhitrivanja mora biti proporcionalna prijetnji. Samo zaista divovska prijetnja bila bi proporcionalna korištenju nuklearnog oružja. Kako takva prijetnja još nije objavljena u javnosti, predložena strateška doktrina vlade SAD-a upućuje na snižavanje ovog legalnog standarda. Čini se da implicira kako SAD ima ekskluzivni privilegij iskoračiti izvan granica zakona. Ako najmoćnija zemlja na svijetu ima takvu doktrinu, druge će zemlje - od kojih su neke suočene s ogromnim prijetnjama - vjerojatno početi zahtijevati slično. Razlog zbog kojeg se tek šačica zemalja pridružila 'nuklearnom klubu' jest taj da je ranjivost svih, koju podupire međunarodni zakon u obliku Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, uvjerio većinu zemalja kako je takvo oružje beskorisno, unatoč primjeru iz Drugog svjetskog rata. Ali ako SAD nuklearno oružje upotrijebi još jednom, trebali bismo očekivati da će netko isto takvo oružje upotrijebiti na nama. To bi se ionako moglo dogoditi. Zapad je bio spor u pružanju pomoći bivšem Sovjetskom savezu da osigura svoj arsenal i još uvijek ne posvećuje ovom važnom zadatku onoliko pažnje koliko bi trebao. U Iraku i drugdje postoje dijelovi zemlje u kojima međunarodni inspektori nisu dobrodošli. Više zemalja s nuklearnim oružjem znači i više mjesta za teroriste u kojima mogu krasti ili kupovati nuklearno oružje ili materijal. (...) Teroristi su objasnili kako su voljni djelovati krajnje brutalno. Postoje brojni razlozi da vjerujemo kako bismo zbog terorizma mogli izgubiti i čitav grad. Ne bismo tom nizu razloga trebali dodati još jedan razlog zbog loše doktrine. Teroristi možda nemaju gradove koji bi mogli biti spaljeni, ali mi imamo. Civilizacija je izvor naše snage i njihov jedini istinski neprijatelj. Ako se promijenimo kako bismo bili više nalik njima, nećemo biti sigurniji. Naši će gradovi biti još ranjiviji na prijetnje iz inozemstva", pišu Anthony Clark Arend, profesor pri Sveučilištu Georgetown i autor knjige 'Legal Rules and International Society' (Zakonska pravila i međunarodno društvo) i Douglas B. Shaw, bivši član Agencije SAD-a za kontrolu oružja i razoružanje i Ministarstva energetike.