US-E-protekcionizam-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Trgovina-Proračun-Organizacije/savezi WP 5. VI. KAKO SE KALIO ČELIK SJEDINJENE DRŽAVEWASHINGTON POST5. VI. 2002.Čelik: što dalje"Odluka Bushove vlade da zaštiti industriju čelika
nikada se nije doimala pametno. No barem su tri čimbenika nedavno povisila cijene čelika čineći tako zahtjev industrije da ju se zaštiti još smješnijim: gospodarstvo koje se oporavlja znači veću potražnju čelika; zatvaranje nekih potpuno neisplativih čeličana, koje su već odavno trebale biti zatvorene, prouzročilo je manjak čelika a pad vrijednosti dolara naglasio je učinak Bushovih carina čineći uvezeni čelik još skupljim. Zajednički, ti su faktori imali dramatičan učinak: cijena tone čelika porasla je s 210 dolara krajem prošle godine, na 300. Proizvođači dijelova za automobile i druge industrije koje koriste čelik, a u kojima radi više ljudi nego u proizvodnji čelika, tvrde kako opskrbljivači čelikom povlače svoja obećanja da će osigurati čelik i traže više novca nego je ugovoreno. Rezultat će vjerojatno biti otpuštanje ljudi koji rade u proizvodnji i više cijene za američke potrošače. U međuvremenu, zaštita industrije čelika stvara dodatne troškove i u inozemstvu. Europska Unija i Kina nametnule su vlastite carine na
acije/savezi
SJEDINJENE DRŽAVE
WASHINGTON POST
5. VI. 2002.
Čelik: što dalje
"Odluka Bushove vlade da zaštiti industriju čelika nikada se nije
doimala pametno. No barem su tri čimbenika nedavno povisila cijene
čelika čineći tako zahtjev industrije da ju se zaštiti još
smješnijim: gospodarstvo koje se oporavlja znači veću potražnju
čelika; zatvaranje nekih potpuno neisplativih čeličana, koje su
već odavno trebale biti zatvorene, prouzročilo je manjak čelika a
pad vrijednosti dolara naglasio je učinak Bushovih carina čineći
uvezeni čelik još skupljim. Zajednički, ti su faktori imali
dramatičan učinak: cijena tone čelika porasla je s 210 dolara
krajem prošle godine, na 300. Proizvođači dijelova za automobile i
druge industrije koje koriste čelik, a u kojima radi više ljudi nego
u proizvodnji čelika, tvrde kako opskrbljivači čelikom povlače
svoja obećanja da će osigurati čelik i traže više novca nego je
ugovoreno. Rezultat će vjerojatno biti otpuštanje ljudi koji rade u
proizvodnji i više cijene za američke potrošače.
U međuvremenu, zaštita industrije čelika stvara dodatne troškove i
u inozemstvu. Europska Unija i Kina nametnule su vlastite carine na
čelik, smatrajući kako će američki protekcionizam značiti da će
višak čelika doći na njihova tržišta. EU prijeti da će se osvetiti
SAD-u posebnim carinama koje će nametnuti na američku robu u
vrijednosti od 364 milijuna dolara, nakon čega će uslijediti još
veći udarac ako Svjetska trgovačka organizacija (WTO) potvrdi
europski stav da su Bushove carine nametnute uvezenom čeliku
prekršile trgovačka pravila. Osvetiti bi se mogao i Japan, iako će
pričekati prosudu WTO-a prije no što uzvrati agresivnim
protuudarcem.
Sve više cijene kod kuće i sve veće napetosti u trgovinskim odnosima
u inozemstvu potiču vladu da još jednom razmisli o svojoj politici.
To bi trebalo biti moguće: vlada je ponosna na činjenicu da je u svoj
protekcionizam ugradila i reviziju tržišta čelika. Od sada pa do 3.
srpnja, npr., vlada će vršiti reviziju aplikacija za izuzeće od
carina na čelik koje su predali strani opskrbljivači i domaći
potrošači. Ako prihvati zahtjeve aplikanata, vlada bi mogla
omekšati svoj protekcionizam, na taj se način prilagođavajući
povećanju domaćih cijena čelika i smanjujući napetosti koje su
nastale između SAD-a i njegovih trgovačkih partnera.
Vlada bi mogla otići još dalje. Pravila Svjetske trgovačke
organizacije od zemalja koje nameću 'zaštitne' carine- što je
kategorija koja uključuje i carine nametnute na uvezeni čelik-
zahtijevaju da rasprave o kompenzaciji za trgovačke partnere. SAD
bi, npr., mogao ukinuti carine nametnute videorekorderima koji
nisu proizvedeni u SAD-u pa stoga djeluju kao porez za potrošače,
istovremeno ne koristeći domaćim proizvođačima. Obično zemlje tu
raspravu obave iz puke formalnosti. Ali ako je vlada ozbiljna u
svojoj tvrdnji da vjeruje u slobodnu trgovinu uz izuzetak koji je
napravila s čelikom, zbog čega ne razbiti kalup i smanjiti carine
nametnute na neke druge proizvode?
Konačno, vlada bi trebala još jednom razmisliti o svom stavu prema
europskoj prijetnji o osveti. Bushova vlada s razlogom kritizira EU
jer prijeti osvetom prije nego WTO donese vlastitu prosudbu o
zakonitosti carina SAD-a. Ipak, istodobno je odgodila napredak
procesa donošenja prosude u WTO-u, sprječavajući tako alternativu
unilateralnoj osveti. Ipak, pošteno je napomenuti kako sve zemlje
rutinski usporavaju WTO kada su u istoj situaciji. No ako Bushova
vlada želi ponovno izgraditi svoju vjerodostojnost u trgovini,
trebala bi se držati višeg standarda.
Iza bitke oko čelika stoji važnije pitanje. Trgovinska pravila
donesena 1995. godine dopuštaju zemljama da nameću 'zaštitne'
carine tako da tri godine ne moraju kompenzirati druge. Ako se ta
pravila ne preprave, vlade će zaštitne carine nametati sve češće,
smatrajući ih besplatnim sredstvom za umirivanje domaćih lobija.
Broj istraga zaštitnih carina već je porastao s pet u 1996. godini
na 53 koliko ih je bilo lani; mnoge od tih zaštitnih carina naštetit
će američkim izvoznicima. Vlada zaljubljena u trgovinu trebala bi
nastojati ukinuti praksu nametanja zaštitnih carina prije nego se
ta pošast dodatno proširi. To bi mogla učiniti u kontekstu novih
globalnih trgovinskih pregovora koji su otpočeti lani. Ipak, čelik
pruža neposrednu priliku da se pokaže kako zaštitne carine mogu
biti civilizirane - tako da se trgovačkim partnerima ponudi
kompenzacija i tako da se ubrzaju saslušanja o zakonitosti
zaštitnih carina u WTO-u", stoji u uvodniku lista.