FRANCUSKA-LIBERATION 5.6.02. JE LI NA POMOLU KRAH LIBERALIZMA?

FRANCUSKA LIBERATION 5.VI.2002. Kriza liberalizma "Milton Friedman i Čikaška škola pomogli su nam da otkrijemo ultraliberalno gospodarstvo s početka doba Thatcherove i Reagana. Deset godina kasnije, Anthony Giddens je, izmislivši socijalliberalizam pomogao Tonyju Blairu da dostigne Billa Clintona. Jesmo li sada svjedoci obratnog procesa, nastanka desnice koja zaboravlja svoja liberalna uvjerenja? Gospodarske odluke Georgea W. Busha odjeknule su poput groma. Prvo je, nakon događaja od 11.IX., odlučio pružiti masovnu pomoć zrakoplovnim tvrtkama koje su imale problema s rentabilnošću puno prije atentata na New York i na Washington, a potonji su ih povećali u samo jednom tromjesečju... Zatim je u ožujku odlučio da će jednostrano povećati carine na čelik u rasponu od 8 do 30 posto. Napokon, u svibnju je pristao potpisati preporuku demokratskog Senata o povećanju poljodjelskih subvencija oko 80 posto. Predsjednici i direktori WTO-a, MMF-a, Svjetske banke i OESS-a su se uznemirili. Zajednički su napisali pismo svojim političkim sponzorima podsjećajući ih na dobrobiti liberalizacije međunarodne trgovine. Nakon 'nobelizacije' Josepha E. Stiglitza - koji je dao ostavku na mjesto glavnog ekonomista u Svjetskoj banci pošto je poticao unutarnji otpor njezinoj ultraliberalnoj politici - u jesen prošle godine, eliti gospodarskog multilateralizma nije porastao ugled nakon protekcionističkog zaokreta američke vlade. (...) Koji je smisao te sve veće razlike između dinamike liberalizacije međunarodne trgovine i probitaka Sjedinjenih Država? Čelnici koji su sve dosad bili vrlo skloni Washingtonu, sada misle da su prevareni. U Brazilu, predsjednik Fernando Henrique Cordoso kojemu istječe mandat optužuje 'bogate koji od siromašnih zahtijevaju da otvore svoja tržišta, dok oko svojih podižu nevidljive ograde, kao što su poljodjelske subvencije...' Novi peruanski predsjednik Alejandro Toledo manje je pjesnički raspoložen: 'Konkurentni smo i kvalitetom i cijenom'. Upravo je to problem. Sklonost koju su europske zemlje pokazale prema Latinskoj Americi na nedavnom susretu na vrhu u Madridu ne vrijedi puno s obzirom na prilike u svjetskoj trgovini. Nije li se Europa u trgovačkim pregovorima oduvijek zdušno zauzimala za poljodjelske subvencije? Ali, odgovarajući na američko povećanje carina na čelik Europska unija je, kao i Japan i Kina, upozorila Washington da u lipnju kani uvesti carinske protumjere. To traži sporazum iz Marakeša kojim se uređuje međunarodna trgovina. Istodobno su te zemlje predale predmet WTO-u, a priključile su im se i manje utjecajne zemlje koje se ne odvažuju izravno prijetiti SAD-u, poput Brazila, Koreje i Novog Zelanda. Međunarodna razmjena stagnira. To je uzrok sadašnje krize. Prema zadnjim podatcima, u 2001. je pala za jedan posto. Predviđanja za ovu godinu računaju na njezinu stabilnost. Udar je to veći što je, u prilikama otvorenosti 'novog gospodarstva', međunarodna razmjena u 2000. porasla za 12 posto. Pred radnicima u čeličnoj industriji Appalachiansa i seljacima Midwesta teško je na izborima braniti liberalizaciju međunarodne trgovine. Očito je da se George W. Bush s tolikim 'unilateralizmom' opire drugim zemljama jer želi dobiti većinu koja mu nedostaje u Senatu. Ustvari, gornji dom ima zadnju riječ u pitanjima vanjske politike, jer glasuje o njezinu proračunu, odobrava sporazume i potvrđuje objave rata. A u njemu su u većini senatori iz poljodjelskih država. No liberalna kriza nije ograničena na američke birače. U Njemačkoj je Gerhard Schroeder odlučio uništiti 'rajnski kapitalizam' koji se temelji na zajedničkom sudjelovanju u upravi između banaka i industrija, kako bi se približio anglosaksonskom obrascu. Takvu je odluku, uoči izbora za Bundestag, dovela u pitanje kršćanskodemokratska oporba. Njezin je vođa Edmund Stoiber ravnodušno najavio ukidanje glavne mjere tog liberalnog obrata, smanjenja poreza na dobit banaka koje budu ustupile svoje dionice u industriji. U Francuskoj je Jacques Chirac stavio na kocku svoj ponovni izbor gomilajući obećanja koja ne samo da ne mare za obveze u svezi s uravnoteženjem javnih financija koje je u isto vrijeme preuzeo u Barceloni, već bi mogle osloboditi Francusku od obveza amsterdamskog pakta o stabilnosti. (...) Njemački socijaldemokrati i francuski socijalisti bit će možda zadnji koji će preslobodno postupati s ortodoksnošću gospodarskog liberalizma. Tony Blair, sa svojim osjećajem za pravi trenutak, nije prije godinu dana oklijevao da dobije parlamentarne izbore obećanjem o financijskoj pomoći javnim službama, napose zdravstvu. Ako je vjerovati njegovu mentoru, Peteru Mendelsonu, sada je 'treći put lišen sadržaja'. Je li liberalna kriza samo privremena posljedica trenutnog nepostojanja rasta u međunarodnoj trgovini? Ili najavljuje, na dulji rok, rođenje liberalskepticizma?", pita se Jean-Marc Salmon, profesor sociologije globalizacije u Državnom institutu za telekomunikacije.