WT 16. V. SVIJET SE OKREĆE FAŠIZMU?

stranke-Organizacije/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 16. V. 2002. Novi fašizam "Vjerojatno je da ćemo u nadolazećim godinama biti manje slobodni zbog sve raširenijeg državnog autoritarizma koji se prvenstveno širi iz Europe. Sve veći napad na financijsku privatnost primjer je ove nove prijetnje slobodama pojedinaca. Financijsku privatnost, temeljnu slobodu koja je potrebna da bi se pojedinci zaštitili od korumpiranih ili despotskih režima, otmičara i drugih različitih zločinaca, sve više napadaju Europska Unija, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj, Ujedinjeni Narodi, čak i elementi iz vlade SAD-a. Prema prijedlozima iz tih organizacija, sva financijska privatnost bila bi ograničena ili eliminirana. Jedan od najodbojnijih među njima jest prijedlog Ujedinjenih Naroda da se oformi Međunarodna porezna organizacija koja bi od vlade SAD-a zahtijevala da daje na uvid detaljne osobne i poslovne financijske informacije o građanima SAD-a vladama članicama UN-a, bez obzira na to koliko korumpirane bile. Kao rezultat toga, zaštita koju predstavljaju naši četvrti i peti amandmani bila bi uklonjena. Osim toga, ova informacija dospjela bi u krive ruke, dovodeći tako naše živote i novac u riskantnu situaciju. Klasični liberali (u europskom smislu) vjeruju u malu vladu, niske poreze i minimalno reguliranje od strane vlade, zajedno sa stabilnom valutom i predanosti zakonu i slobodama pojedinca. U SAD-u ovo je poznato kao konzervativizam slobodnog tržišta ili libertarijanizam. Otac moderne ekonomije, Adam Smith (1723.- 1790.), bio je klasični liberal kao i osnivači američke republike. Svijet se udaljuje od klasičnog liberalizma i tradicionalnog socijalizma i kreće prema novom fašizmu. Do Prvog svjetskog rata, klasični liberalizam bio je dominantna politička ideologija u zapadnim zemljama. Trauma koju je prouzročio rat poljuljala je vjeru ljudi u postojeći politički poredak i institucije, posebice u Europi. Rusiju, koja je netom izašla iz feudalizma, preuzeli su komunisti. Socijalisti i fašisti su počeli dobijati političku moć. Gospodarska depresija, iako su ju uzrokovale loša vladina fiskalna i monetarna politika, među ljudima je potaknula glad za stabilnosti i redom koji su nudili zagovornici centraliziranih vlada s kontrolom gospodarstva. Nacionalni socijalizam (nacizam) Adolfa Hitlera bio je posebice zarazan oblik ovog novog oblika centralizirane vlade. Iako veći dio medija i političara komunizam i socijalizam smatra ljevičarskim ideologijama a nacizam i fašizam ideologijama ekstremne desnice, te ideologije tek su različiti oblici centralizirane države. Socijalisti vjeruju u državno vlasništvo nad svim gospodarskim entitetima i zemljom. Fašisti su shvatili da vlada ne mora imati vlasništvo nad svim poduzećima da bi imala potpunu kontrolu nad njima. Tako su fašisti često ekstremno autoritarni i temeljiti regulatori. Obje ideologije temelje se na podčinjavanju slobode pojedinaca i slobodnih tržišta državnim agentima. Istinska politička i gospodarska dihotomija ona je između centralizirane države i libertarijanizma. Komunisti, socijalisti, fašisti i zagovornici države sa socijalnim osiguranjem- svi su oni u različitoj mjeri zagovornici centralizirane države. Vjeruju, npr., da članovi vlade imaju pravo baviti se nekim stvarima koje štete pojedinca s ciljem općeg 'dobra društva', kako ga oni definiraju. Klasični liberal, konzervativac zagovornik slobodnog tržišta ili libertarijanac vjeruju kako svatko od nas ima individualna prava koja nam država ne može uskratiti. Osim toga, svaki pojedinac ima pravo ostvarivati svoje interese sve dok ne štete drugima. Ima malo ljudi koji su 'čistokrvni' zagovornici centralizirane države. Npr., od pada ruskog komunizma, malo ljudi u svijetu smatra kako je najbolje da svim restauracijama upravlja vlada(...). Do 1980-tih, skoro je svima bilo jasno da su socijalizam i komunizam propali sistemi. Libertarijanstvo se tada, činilo Nobelovu nagradu za ekonomiju dobivali ljudi ako F. A. Hayek i Milton Friedman. Diljem svijeta, porezi su se počeli smanjivati, privatizacija je zamijenila nacionalizaciju, a slobodna trgovina je ponovno postala moderna. Čak je i američki predsjednik Clinton najavio da 'je era velikih vlada završena'. Tada je situacija počela kretati u drugom smjeru. Pristalice centralizirane države preuzeli su kontrolu u Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Iako se nazivaju socijalistima, sve više se ponašaju kao fašisti i više ne nastoje posjedovati faktore proizvodnje. Umjesto stoga, nastoje regulirati i kontrolirati svu aktivnost u privatnim životima ljudi. Neizabrani birokrati koji upravljaju Europskom zajednicom postaju sve češće mikromanageri i poslova i građana pomoću nepreglednog niza regulacija koje pojedincima uskraćuju slobode, uključujući slobodu govora, i obuzdavaju kreativnost i inicijativu. Rezultat je niska razina proizvodnje i slab rast dohotka te stagnacija tržišta radne snage. Neki tvrde da je odbijanje Jean- Marie Le Pena i izbor Jacquesa Chiraca u Francuskoj poraz fašista. No činjenica je da su europske 'konzervativne' stranke centra u jednakoj mjeri potpuno predane sve birokratskijoj državi s centrom u Bruxellesu kao i socijalisti. Ni SAD nije ostao potpuno imun na te pritiske. Unatoč izboru 'suosjećajnog konzervativca' za predsjednika, federalno ulaganje ponovno raste brže od nacionalnog dohotka, čak i izuzevši novo ulaganje u vojsku (...). Pohvalni napori s kraja 1990-tih da se ukine većina subvencija sada se odbacuju. Slobodna trgovina je ugrožena a ponovno se javlja i protekcionizam, dok je nedavni zakon o 'reformi financiranja kampanja' izravni napad na slobodu govora. Novi fašizam ne predstavlja opasnost samo za Europljane; opasnost predstavlja i za nas", piše Richard W. Rahn, član instituta 'Discovery' i 'Cato'.