WP 17. V. 2002. O AMERIČKOM PROTEKCIONIZMU

nizacije/savezi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 17. V. 2002. Kako se Bush spotaknuo o čelik "Bushova vlada je tijekom protekla dva tjedna naučila neugodnu lekciju u politici hipokrizije kada je posrijedi trgovina. Ako hitno ne reagira, u opasnosti je da izgubi kontrolu nad trgovinom i da ju preuzme Kongres, čiji je stav, u biti slijedeći: ako predsjednik može biti protekcionist, zbog čega ne bismo i mi? Bushova vlada započela je ciklus hipokrizije u ožujku kada je predsjednik dao prednost politici pred načelima i nametnuo carine na čelik. Kao što se moglo i očekivati, ovo je, pak, potaklo masovni protekcionizam na Capitol Hillu- u kojem svaki član želi pokazati svojim biračima kako je i on spreman izdati globalnu trgovinu u korist politički važnih interesa kod kuće. (...) Prije tjedan dana, Kongres je odobrio zapanjujući nacrt zakona za subvencioniranje poljodjelstva koji je gori od bilo čega što su se europski poljoprivredni protekcionisti usudili predložiti posljednjih godina. Vlada je službeno negodovala, ali je njen otpor bio blijed i neučinkovit. Kao rezultat toga, predsjednik je potpisao nacrt zakona kojim će se subvencije za farme povećati za više od 80 posto i kojim se odustaje od nastojanja, iz prethodnog desetljeća, da se iskorijeni ovakva rastrošnost. Bush nažalost nema koga kriviti za ovakav razvoj trgovačke politike do sebe samog- i njegovog političkog sluge iz Bijele Kuće, Karla Rovea. Čovjek sve više dobiva utisak da je ovih dana u Washingtonu jedino bitna izborna mapa za 2004. u Roveovoj glavi. Ako se čini da će neka odluka proširiti broj država koje će glasovati za republikance, onda je dobra. Nažalost, politika hipokrizije je globalna. Posljednji slučajevi u Washingtonu Bogom su dani za protekcioniste u Europi i Aziji jer im omogućava da se i oni igraju politike. Čak se i komunisti sada osjećaju pozvanima da ovoj vladi drže lekcije o slobodnom tržištu! 'Napredna gospodarstva koja su nekoć zagovarala slobodnu trgovinu sada ju potkapaju', kazao je kineski ministar trgovine, Shi Guangsheng, nakon najave nametanja carina na čelik. Kako je upravo Bushova odluka o nametanju carina otpočela ovaj proces, vrijedi se prisjetiti te odluke da bi se razumjelo zbog čega je sve krenulo tako krivo. Jer čini se da je ovo bio slučaj, doslovno, politike koja se ravna po anketama javnog mnijenja. Rečeno mi je da je koalicija lobija proizvođača čelika naručila privatne ankete u državama ključnim proizvođačima čelika, kao što su Zapadna Virginia, Pennsylvania i Ohio. Ankete su pokazale kako Bush i republikanci mogu imati koristi od uvođenja carina na čelik. Ti su podatci zatim dani na uvid Roveu i drugim Bushovim pomoćnicima u Bijeloj Kući. Rezultati su Busha potakli da odbije savjete svojih glavnih gospodarskih savjetnika, uključujući i ministra financija, Paula O'Neilla. Čitava priča o čeliku je zapravo uvrnutija od ovog posljednjeg poglavlja. Počinje u prvim tjednima Bushove vlade, kada je O'Neill privatno upozorio Busha da će industrija proizvodnje čelika biti problem. Zbog globalne prezasićenosti čelikom raste pritisak za uvođenje novih zaštitnih carina, savjetovao je O'Neill. Upravo se bio doselio u Washington iz Pittsburgha i zatražio od predsjednika da mu omogući da pokuša pronaći kreativno rješenje za problem čelika prije no što pritisci postanu jači. O'Neill je imao uspjeha u Alcoi, pokušavajući smanjiti višak proizvodnje u svjetskoj industriji aluminija, i to uglavnom kupujući zastarjele tvornice u inozemstvu i zatvarajući ih. Htio je pokušati učiniti nešto slično i sa čelikom. Znao je da će mu biti potrebni konkretni podatci kako bi dokazao svoju teoriju o prezasićenosti svjetskog tržišta čelikom, pa je naručio ispitivanje globalne industrije čelika od vodeće skupine za strateški konzalting u Bostonu. U izvješću se zaključuje kako svijet ima 35 posto više tvornica za proizvodnju čelika nego što je potrebno, i da je veliki dio viška tih tvornica u SAD-u. Ideja ministra financija bila je da se, umjesto protekcionizma, američke tvrtke koje proizvode čelik udruže s ostalim proizvođačima čelika u svijetu i pronađu način smanjivanja proizvodnje, možda i pod okriljem Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj. Alternativa će, smatrao je, biti ili carine ili rat cijenama koji će neke tvornice čelika dovesti do bankrota. Nisam siguran je li stav O'Neilla imao smisla. Predstavljao je jednu vrstu grandiozne 'industrijske politike' od koje zagovornike slobodne trgovine hvata jeza. Ipak, to nikada nećemo saznati jer je lobi proizvođača čelika odlučio ne tratiti vrijeme na velike i nejasne ideje i odredio se za politički korisno rješenje. Rove je primio poruku. Predsjednik se odrekao svojih načela i, po mom mišljenju, iz temelja oslabio svoju vladu. Rođeni spletkari kao Lyndon Johnson ili Bill Clinton mogli bi biti uhvaćeni na djelu, no to ne bi iznenadilo. Oni gotovo da su reklamirali svoju 'prilagodljivost'. No Bush je hinio da je potpuno drukčiji. On je moralist koji u političkim raspravama koristi riječi kao 'dobro' i 'zlo'. Zbog toga je za njega posebno opasno da se igra politike kada su posrijedi takva pitanja. Ako Bush želi vratiti svoju trgovinsku i gospodarsku politiku na pravi put, nikada više ne smije učiniti ono što je napravio s čelikom", piše David Ignatius.