IT-14.V.AVVENIRE - MOŽE LI EUROPA POMOĆI JUŽNOJ AMERICI?

ITALIJA AVVENIRE 14. V. 2002. "Ako EU ne pomogne u Južnoj Americi doći će do kaosa" "'Europa nam treba pomoći, neka ne gubi još vremena'. Zahtjev Patricia Aylwina Azocara, bivšeg predsjednika Čilea, je poput molitve, molbe, poziva. (...) - Što konkretno tražite od Europske unije pred ovaj skup na vrhu u Španjolskoj za južnoameričke čelnike država i vlada? = Nekoliko stvari. Na prvom mjestu, poznavanje naše stvarnosti. To je temeljni korak: s nekim se problemom može suočiti i riješiti ga tek kada se uvide njegovi stvarni razmjeri. Na drugom mjestu, ispravljanje njenih protekcionističkih politika. SAD glede protekcionizma ima svoje odgovornosti, ali i Europa mora napraviti samokritiku. - Kažete problemi. Kojega bi po težini stavili na prvo mjesto? = Jedna studija CEPAL-a, gospodarskog povjerenstva za Južnu Ameriku, otkriva da je 1980. 62 milijuna južnoamerikanaca živjelo u potpunoj bijedi, 93 milijuna 1990., 89 milijuna 1999.. Radi se o 18,5 posto od 515 milijuna građana od Ria Grandea do Ognjene zemlje. Ne ja, već Ujedinjeni narodi naglašavaju da su zemlje Južne Amerike i Kariba među onima koje obilježava najveća nejednakost. Nemogućnost pristupa školovanju, stručnom obrazovanju, radu, sprječava izlazak iz izopačene spirale siromaštva. - Mnoge od razvijenih zemalja, uključujući i Europu, bez ograda vjeruju u vrijednosti globalizacije. Kako ocjenjujete to povjerenje? = Za nas južnoamerikance globalizacija predstavlja strašan izazov. To su procesi koji ne ostavljaju prostora područjima u razvoju i sastavnicama građanskog društva. - Vi ste protiv, sve u svemu. = Globalizacija nosi i pozitivne aspekte, nitko to ne niječe. Kada sam govorio o izazovu nisam mislio na njeno blokiranje, nego nalaženje načina da ona djeluje ravnopravno u korist sviju. Globalizacija ne treba završiti samo kao pogodnost za neke države i multinacionalne tvrtke koje brane vlastite interese na uštrb dobra čovječanstva. - Inače? = Postoji rizik opasnih padova. Učvršćivanje demokracije u Južnoj Americi i na Karibima razlog je za zadovoljstvo, no ne treba isključiti autoritarne zaokrete ili nove oblike prevrata ako se ustavno uspostavljene vlade pokažu nesposobne poboljšati uvjete života najsiromašnijih. Ovo područje svijeta počinje treće tisućljeće s niskih razina dohotka po glavi stanovnika, visokim postotkom siromaštva, izrazito visokim indeksom nejednakosti. Živimo u takozvanom tržišnom društvu, no upravo Michel Camdessus, koji se ne može nazvati revolucionarom, u svojstvu direktora Međunarodnog monetarnog fonda, smatrao je da se nedjeljivoj ruci tržišta trebaju pridružiti i snažne ruke državnog pravosuđa i solidarnosti.", razgovarao Antonio Giorgi.