US-FR-SAD-POLITIKA-VLADA-Vlada-Politika-Političke stranke AU 24. IV. DS: DESNI POPULIZAM NIJE STRAN NI SAMOM BUSHU AUSTRIJADER STANDARD24. IV. 2002.Dobro i zlo"Američki predsjednik George Bush izražava zabrinutost zbog rezultata koje
je radikalni desničar Jean-Marie Le Pen ostvario u prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj. Populizam kakav prakticira Front National uistinu je neobičan za američke prilike. Ako pak koji političar zaključi da se mora poslužiti rasističkim verbalnim radikalizmom ili ekstremizmom druge vrste, brzo nestaje s političke pozornice. Primjer je republikanac Newt Gingrich ili republikanski predsjednički kandidat Pat Buchanan, koji u najnovijem izdanju Moelzerova lista Zur Zeit najavljuje 'smrt Zapada'.Zahvaljujući fundamentalističkoj političkoj filozofiji i crno-bijeloj vizuri svijeta ni sam Bush nije daleko od desno orijentiranog populizma koji ne ostavlja puno prostora za nijanse ili različita mišljenja.Pri tome Bush uživa snažnu potporu široko rasprostranjenog medijskog populizma. Kada na američkim radijskim postajama čujete emisije propovjednika i zvijezda političkih talk-showa, zaključit
AUSTRIJA
DER STANDARD
24. IV. 2002.
Dobro i zlo
"Američki predsjednik George Bush izražava zabrinutost zbog
rezultata koje je radikalni desničar Jean-Marie Le Pen ostvario u
prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj. Populizam kakav
prakticira Front National uistinu je neobičan za američke prilike.
Ako pak koji političar zaključi da se mora poslužiti rasističkim
verbalnim radikalizmom ili ekstremizmom druge vrste, brzo nestaje
s političke pozornice. Primjer je republikanac Newt Gingrich ili
republikanski predsjednički kandidat Pat Buchanan, koji u
najnovijem izdanju Moelzerova lista Zur Zeit najavljuje 'smrt
Zapada'.
Zahvaljujući fundamentalističkoj političkoj filozofiji i crno-
bijeloj vizuri svijeta ni sam Bush nije daleko od desno
orijentiranog populizma koji ne ostavlja puno prostora za nijanse
ili različita mišljenja.
Pri tome Bush uživa snažnu potporu široko rasprostranjenog
medijskog populizma. Kada na američkim radijskim postajama čujete
emisije propovjednika i zvijezda političkih talk-showa, zaključit
ćete da upravo slušate Bossija ili Le Pena. Ponekad će nadmašiti i
samog Joerga Haidera. S druge pak strane nijedna ekstremistička
stranka nikada nije u Sjedinjenim Državama prešla razinu vladajuće
odgovornosti u pojedinim američkim saveznim državama. Bushova pak
stranka sama vodi računa o tome da takvi trendovi budu
zaustavljeni.
No, to je ujedno jedina stvar koja se može upisati među Bushove
zasluge. Njegova retorika, njegov svjetonazor, njegov autoritaran
odnos prema drugačijim mišljenjima, njegovi pokušaji da ograniči
slobodu mišljenja bliži su Le Penu nego njegovu međunarodnom
propagandistu Tonyju Blairu. Zato bi se o crno-bijelom načinu
razmišljanja američkog predsjednika moglo češće i intenzivnije
raspravljati no što bi on sam i njegovi antiteroristički
obožavatelji željeli. Bush bi trebao biti zabrinut zbog sebe
samog", zaključuje Gerfried Sperl.