US-13.IV.-LA TIMES- AMERIČKI INSTRUKTORI

SJEDINJENE DRŽAVE LOS ANGELES TIMES 13. IV. 2002. Privatne tvrtke preuzimaju obuku vojske "Kada Pentagon govori o obuci nove afganistanske nacionalne vojske, on pri tome ne misli na svoje vojnike. Zelene beretke i druge elitne postrojbe potrebne su drugdje. Umjesto toga ministarstvo obrane SAD-a radi planove kako da iskoristi svoje komandose da pokrenu afganistanske snage, a potom unajmi privatne vojne ugovaratelje da završe posao. To bi bila najvažnija uloga koju je do sada dobila prikrivena industrija naviknuta djelovati na rubovima vanjske politike SAD-a obučavajući strane vojske. Kako Sjedinjene Države svoju protuterorističku kampanju šire izvan Afganistana, uloga privatnih tvrtki obećava usporedni rast. 'Rat protiv terorizma znači stalno zaposlenje za te momke', kazao je D.B. Des Roches, glasnogovornik Pentagonove agencije za suradnju u obrambenoj sigurnosti. Malo poznat, ali važan dodatak suvremenim bojištima, tvrtke, koje imaju mnogo umirovljenih generala SAD-a, obučavaju najodrpanije vojske svijeta od sedamdesetih godina kada je skupina vijetnamskih veterana otkrila da se prodajom vojnog iskustva može zaraditi novac, te prodala Saudijskoj Arabiji plana kako čuvati njena naftna polja. Posao pupa u zbrkanom posthladnoratovskom svijetu. Tvrtke, suvremena plaćenička poduzeća naoružana programima računalne prezentacije umjesto oružjem, danas djeluju u više od 40 zemalja, često pod ugovorom s vladom SAD-a. Pentagonu koji ima trećinu manje vojnika nego prije jednog desetljeća, no rastući broj neprilika na neočekivanim mjestima, postao je nužan najam obuke stranih vojski. Svaka vojna operacija SAD-a u posthladnoratovsko doba uključivala je značajnu razinu potpore privatnih vojnih tvrtki, od Perzijskog zaljeva do Somalije, Zaira, Haitija, Bosne, Kosova i Hrvatske. No ta je industrija suočena s rastućom kritikom vojnih stručnjaka koji optužuju da tvrtke rade uz mali nadzor i odgovornost, posebice kada ih unajmljuju strane vlade. Planovi za korištenje tih tvrtki u Afganistanu još su uvijek preliminarni. Iako je obuka afganistanskih vojnih snaga započela, ne postoji predviđeni rok za predaju te zadaće ugovoratelju. (...) Dok najuspješnije tvrtke iz SAD-a pozorno ispituju svoje namještenike, zabranjuju im nošenje oružje i uglavnom odbijaju ugovore s vladama koje SAD smatra neprikladnim, one djeluju u svijetu nastanjenom mračnijom vrstom bivših vojnika koji služe kao naoružani plaćenici razbojnicima po svijetu. Konkurentske tvrtke u Velikoj Britaniji i Južnoj Africi iznajmile su svoje zaposlenike kao borce u Angoli i Sierra Leoneu. A namještenici američkih tvrtki tako su ponekad i sami uzeli oružje u ruke, kažu zaposlenici tvrtke. 'Govorimo o mjestima gdje vlade imaju vrlo mali nadzor nad svojim teritorijem... gdje naša vlada nema nadzora što te tvrtke govore kako se boriti katkad vrlo upitnim ljudima za koje rade', kaže Deborah Avant, profesorica političkih znanosti na sveučilištu George Washington i stručnjak za ulogu privatnog sektora u ratu. 'Što više te ljude stavljamo u sve pogibeljnija i pogibeljnija područja, to više oni sami moraju donositi svoje prosudbe'. Tvrtke iz SAD-a kažu da njihov cilj slijedi staru politiku SAD-a poticanja vojnih veza po svijetu u nadi da će profesionalne vojske pomoći stabilizaciji krhkih demokracija.(...) Najveće tvrtke iz SAD-a su MPRI, McLean, Vinnell Corp., BDM International Inc. iz Fairfaxa, Armor Holdings iz Jacksonvillea, DynCorp iz Restona i SAIC. Armor Holding bio je među 100 najbrže rastućih tvrtki u izboru lista Fortune 1999. i 2000., kao jedna od malobrojnih netehnoloških tvrtki na popisu. Ljudi koje oni unajmljuju teško se mogu nazvati plaćenicima. Oni su uglavnom vojni časnici s 20 do 30 godina iskustva, s bogatom mirovinom kojima je novac tek dio mamca. Mnogi svoj posao opisuju kao javnu službu, način obavljanja vojne diplomacije. Često su freelancer-i, koji preuzimaju ugovore koji ih šalju u inozemstvo na oko godinu dana. Oni vojske obučavaju kako koristiti tako složeni hardware kao što su oklopni transporteri, projektili zemlja-zrak, ručne protutenkovske projektile, brodove i zrakoplove i drugu opremu koju Sjedinjene Države prodaju stranim vojskama. Pripremaju časnike u vojnoj strategiji, vode središta za simulaciju bitaka i pomogli su mirovnim naporima u kriznim regijama, pod ugovorom s Pentagonom i State Departmentom SAD-a. Kada Pentagon i State Department unajme te tvrtke, kao što će biti u Afganistanu, njihov rad provjerava i katkad nadzire vojno osoblje SAD-a, što je postupak za koji State Department kaže da sprječava zloporabe (...)", piše Esther Schrader.