IHT 18. IV. PROTIMBE I RAZILAŽENJA UNUTAR NATO-A

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. IV. 2002. Saveznici iz NATO-a se razilaze "Konferencije koje su se održavale u Ditchley Parku, pored Oxforda, dugi su niz godina bile posvećene anglo- američkom sporazumijevanju. Središte pažnje posljednjih se godina proširilo, uz šire sudjelovanje iz svih dijelova svijeta, uključujući i stare neprijatelje. No osnovna briga i dalje je međunarodna suradnja u tradiciji saveza koji je oformljen u i nakon Drugog svjetskog rata kako bi se osigurali međunarodni mir i sloboda. Najnovija konferencija koja je ovdje održana proteklog vikenda, stoga je bila važna, jer je sve veći jaz između SAD-a i njegovih saveznika bilo pitanje koje se nametnulo sudionicima. Taj jaz je uzrokovao rat protiv terorizma. Niti jedan od američkih prijatelja i saveznika nije protiv rata protiv terorizma, no SAD nije uspio objasniti kako bi ovaj rat trebao biti vođen, a to bi objašnjenje uvjerilo saveznike da je Washington svjestan rizika onoga što čini. George W. Bush je kazao kako je ovo rat protiv zla, što potiče nelagodu među Europljanima, i ostalima. Rat protiv zla je, po definiciji, neograničen i traje neograničeno dugo. Tu nema strategije izlaska. Jedan europski sudionik je istaknuo kako čak da se definicija neprijatelja i suzi sa zla na politički i vojni fenomen terorizma- nasilje nad nevinim ljudima s ciljem iznude političkih ustupaka- takav rat ne može uroditi konačnim porazom ili pobjedom iti jedne od zaraćenih strana. Terorizam se može jedino suzbijati, jer se radi o nečem što može koristiti veliki broj različitih ljudi i pokreta u ime brojnih političkih pitanja. Ovakvo razmišljanje mnoge Amerikance potiče na pomisao kako Europa danas jednostavno ne shvaća čitavu situaciju. Američki politički komentator Walter Russel Mead, koji nije sudjelovao na konferenciji, jednom je kazao: 'Amerikanci jednostavno ne vjeruju političkoj procjeni Europe.' Politika popuštanja je u Europskoj 'prirodi'. Europljani nikada nisu sreli diktatora, od Hitlera do Sadama Huseina, 'za kojeg nisu mislili da ga se može smekšati ustupcima.' Amerikanci u Ditchleyu koji su bliski Bushovoj vladi ustrajali su kako slijedeći korak u ratu protiv terorizma mora biti napad na Irak. Tvrde kako SAD mora svrgnuti Sadama Huseina jer će samo u tom slučaju druge zemlje Bliskog Istoka (i problematične države drugdje) razumjeti kao Washington zaista ima namjeru uništiti svoje neprijatelje gdje god oni bili, i da će to učiniti sviđa li se to Europljanima, ili 'međunarodnoj zajednici', ili ne. Pobjeda nad Sadamom, tvrde Bushovi pristalice, riješit će sve. Drugi će Arapi shvatiti kako podržavanjem terorizma ne može biti dobiveno ništa. Okrenut će se protiv Al Qaide i kazati Palestincima da odbace bombe, uhite bombaše i prihvate bilo kakvo rješenje kakvo Izrael bude nudio. Nova proamerička vlada u Iraku iskazat će vrline demokracije i prednosti suradnje sa SAD-om. Ljudi u drugim dijelovima arapskog svijeta zahtijevat će proameričke vlade demokratskog, slobodnog tržišta. Kada ih dobiju, patnje, nepravde i bijes koji hrane ekstremizam i terorizam će nestati. Na temelju onog što tvrde pristalice Bushove vlade, to bi bila struktura maštanja koje podupire agresivnu retoriku i navodno nepokolebljivu politiku čelnika Pentagona i Bijele kuće koji vode rat protiv terorizma. Saveznike koji ne mogu vjerovati ovoj priči, i protive se napadu na Irak, Amerikanci su na konferenciji opomenuli dvaput da SAD ne treba saveznike. Ako NATO ne bude pružio podršku SAD-u u svezi Iraka, mogao bi dobiti otkaz. Jedan je europski sudionik kazao kako je Rusija već kazala nekim Europljanima da SAD, Rusija i Izrael čine novi antiteroristički savez. Svaka od njih već se bori s teroristima- Al Qaidom, čečenskim separatistima, palestinskim bombašima. Europljani su outsideri koji daju neučinkovite prigovore. Što god Washington mislio o ovom novom savezu s Rusijom i Izraelom, starim saveznicima se on ne sviđa. Razilaženje u Ditchleyu nije bilo očito samo između SAD-a i Europljana. Jedan je Kanađanin izrekao jasnu poruku Amerikancima prisutnima na sastanku. SAD nema međunarodnog mandata da započne rat s Irakom, kazao je, a ako to ipak učini, saveznici neće biti uz njega. Braniteljima Bushove vlade to upozorenje, izgledalo je, ne predstavlja nikakav problem. Moglo se pomisliti kako im je čak poslužilo kao dobrodošlo oslobođenje od sputanosti. Jedna stvar je bila jasna- da SAD i njegovi hladnoratovski saveznici više nemaju zajednički stav o svijetu i opasnostima u njemu. Europljani se bave rješavanjem problema domaćeg i međunarodnog terorizma godinama, i ne misle da je prijetnja koja postoji danas nova u bilo kom pogledu osim u opsegu. Smatraju da bi otpočinjanje novog rata protiv Iraka pogoršalo stvari, ne poboljšalo. Bushova vlada se očito s tim ne slaže. To neslaganje je najvažnije od svih koja su se ikada pojavila među saveznicima od samog osnivanja NATO-a. Moglo bi uništiti NATO. Što je još gore, moglo bi bivše saveznike dovesti u neprijateljske odnose", piše William Pfaff.