NJ 17. IV. DPA: JE LI SAD OHRABRIVAO DRŽAVNI UDAR U VENEZUELI?

NJEMAČKA DPA 17. IV. 2002. Bushova vlada izložena kritici zbog udara u Venezueli "Činilo se da je odjednom uskrsnula sablast koja je desetljećima progonila politički život u Latinskoj Americi: vojni udar uz američki blagoslov. Vlade svih država zapadne hemisfere na samom su početku otvoreno osudile privremeno svrgavanje venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza - sve samo ne američka. Optužba da su američki dužnosnici u razgovorima s kasnijim pučistima dali zeleno svjetlo izazvala je lavinu kritike koja je zaprijetila da će pokopati ugled predsjednika Georgea W. Busha u ulozi šampiona demokracije. Glasnogovornici Bijele Kuće, američkog ministarstva vanjskih poslova i Pentagona nastojali su otkloniti dojam da je supersila usprkos bučnoj retorici pomogla pri inscenaciji državnog udara. Razloga za takav potez bilo je dovoljno. Nakon pobjede na izborima populistički nacionalist Chavez bio je trn u oku supersile. Održavao je prijateljske odnose s Kubom, Irakom, Iranom i Libijom, redom 'zakletim neprijateljima' Sjedinjenih Država. Osim toga, stekao je reputaciju pokrovitelja ekstremne ljevičarske gerile u Kolumbiji. Aludirajući na Manuela Antonia Noriegu, koji je u Panami agitirao protiv SAD da bi ga na kraju predsjednik George Bush stariji krajem 1989. g. invazijom svrgnuo s vlasti da bi Noriega potom bio zatvoren u SAD zbog prijestupa u vezi s drogom, promatrači su nazivali Chaveza 'naftnim Noriegom'. SAD su trećinu svog uvoza nafte nabavljale iz Venezuele a najnoviji javni prosvjedi protiv Chaveza otjerali su cijene na svjetskim tržištima u nebeske visine. No: 'SAD se protive vojnim udarima bilo kakve vrste - i nema odstupanja od tog načela', izjavio je Bushov glasnogovornik Ari Fleischer. Nitko u američkom kabinetu nije ni klimao glavom u znak razumijevanja na vijesti o Chavezovu svrgavanju, ustvrdio je visoki dužnosnik američkog ministarstva vanjskih poslova. Po tom opisu, posrijedi nije bio državni udar koji bi Washington poticao da bi potom još i pošao po zlu, već u najgorem slučaju prava katastrofa u odnosima s javnošću. Po službenom tumačenju činjenice izgledaju ovako: 'Nekoliko mjeseci američki dužnosnici razgovarali su sa širokim spektrom Venezualaca. Među njima su bili predstavnici udruženja poduzetnika poput predsjednika trgovačke komore, privremenog predsjednika Pedra Carmone, ali i zastupnici koji podupiru Chaveza. Izričito smo rekli opozicijskim čelnicima da SAD neće poduprijeti puč.' (Fleischer) To je rečeno u razgovoru ravnatelja odjela za pitanja zapadne hemisfere Rogelia Pardoea Maurera i venezuelskog načelnika glavnog stožera generala Lucasa Romera Rincona, dopunila je glasnogovornica Pentagona Victoria Clarke. No, kritičare uzbunjuje činjenica da je američka vlada nakon prve vijesti o puču prošlog petka dala do znanja da je Chavez sam kriv za sve. Tek nakon što je Chavez u protupobuni u noći na nedjelju ponovno zauzeo vlast, SAD su dale svoj glas rezoluciji Organizacije američkih država (OAS) protiv 'promjene ustavne vlade'. Bushov glasnogovornik Fleischer upozorio je da su - kronološki gledano - prva stajališta iznesena prije no što su privremeni vladari raspustili parlament i ukinuli ustav - te da, dakle, još nisu bili poznati puni razmjeri pokušaja svrgavanja. Po mišljenju mnogih stručnjaka za Latinsku Ameriku, samozadovoljni nastup prouzročio bi tešku štetu čak i da je puč bio uspješan. 'Latinska Amerika postala je regija neobično robustnih demokratskih država. A tu smo bili i mi koji smo podsjetili sve na loša stara vremena kada se svaki desničarski potencijalni diktator mogao uzdati u potporu SAD', napisao je konzervativni kolumnist New York Times-a Paul Krugman" na kraju članka Herberta Winklera.