LAT 15. IV. JE LI NA POMOLU PROMJENA ODNOSA IZMEĐU SAD-A I EUROPE?

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 15. IV. 2002. SAD i Europa: dva stara prijatelja moraju obnoviti obostrano poštovanje "Slušajući glasove s obje strane Atlantika, lako je pomisliti kako se SAD i Europa nalaze na putu prema nepovratnom prekidu. Bilo da se radi o Arielu Sharonu, Sadamu Huseinu ili čeliku, SAD i Europa nikako da se slože. Mnogi u Europi vjeruju kako su predsjednik Bush i njegova vlada rigidni unilateralisti koje nije briga za stavove njihovih starih saveznika. U međuvremenu u Washingtonu, mnogi vjeruju kako je Europa toliko zaokupljena samom sobom i toliko vojno slaba da ne razumije prirodu prijetnji koje dolaze s Bliskog Istoka niti može bilo što učiniti s tim u svezi. Obje su strane u pravu. No istovremeno su i u krivu. Bushova vlada je pokazala kako je sposobna voditi multilateralnu diplomaciju kada to želi, a u nedavnoj vojnoj kampanji u istočnom Afganistanu, Europa je dokazala kako je spremna pridružiti se borbi. Umjesto da okrivljuju jedni druge, Europa i Washington moraju promijeniti svoj pristup jedni drugima. Za Bushovu vladu, ovo znači ozbiljniji pokušaj da uključi svoje europske partnere u oblikovanje politike. Za sada, Bush je ponudio samo retoriku i sastanke s britanskim premijerom Bushom(...). Nepostojanje pravih nastojanja sa se savjetuje s Europom zapanjujuće je. Posjet državnog tajnika Colina Powella Madridu prošlog tjedna njegov je prvi posjet Europi ove godine. Na 10-dnevnoj turneji potpredsjednika Dicka Cheneya s ciljem okupljanja potpore za napad na Irak, njegova jedina europska postaja bio je London. Bush će Europu konačno posjetiti u svibnju. Europski dužnosnici tvrde kako konkretnih savjetovanja gotovo da i nema. Prigovaraju da Washington zove samo kada je već donio odluku. Washingtonu će biti nemoguće dobiti europsku potporu ako ni ne pokuša. Pa ipak, samo više se potruditi neće biti dovoljno- Europa treba pokazati kako je pravi partner. Ovo, naravno, počinje s tim da Europa učini više kako bi poboljšala svoju vojnu spremnost i kako bi mogla biti moćan saveznik. Europljani sporo shvaćaju nove prijetnje koje oblikuju svjetsku politiku. Ovo je na neki način razumljivo. Od Drugog svjetskog rata do 1990-tih, najviši prioritet saveza SAD-a i Europe bio je promicati europsku stabilnost i europski kontinent učiniti cjelovitim i slobodnim. Taj je san skoro postao stvarnost. Tako Europa mora shvatiti da nove prijetnje dolaze od terorističkih mreža i onih antidemokratskih država neprijateljski raspoloženih prema Zapadu koje ciljaju civile i koje su odlučne potkopati našu stabilnost i naš način života. Europa mora glasno obznaniti kako bombaši samoubojice i režimi kao što je Huseinov predstavljaju sve ono protiv čega se bori savez- i da je potrebna hrabra akcija, ne još retorike. Ovo ne znači da se europski čelnici trebaju maknuti s puta dok SAD djeluje samostalno. No moraju biti zreliji partneri. I prečesto se čini da najviše što Europa može jest kritizirati politiku SAD-a. Ako njeni čelnici misle da bi drugačija strategija mogla biti učinkovitija, tada Washingtonu moraju ponuditi prave alternative. U protivnom, treba očekivati da će se obistiniti proročanstvo: što Europa nudi manje, to će jači biti unilateralni instinkti Bushove vlade a Europa izoliranija i još više ignorirana. Ako Europa ne uspije promijeniti svoj stav i pristup- ako odbije obznaniti da nova prijetnja doista postoji, i ako ne može otići dalje od svojeg izlizanog kritiziranja politike SAD-a i umjesto toga predložiti bolje zamisli- tada je možda doista točno da su odnosi SAD-a i Europe na putu do prekida kojeg se mnogi pribojavaju. Ako do ovoga dođe, bit će to povijesni neuspjeh čelništva, a krive će biti obje strane", piše Derek Chollet, dužnosnik State Departmenta SAD-a tijekom Clintonove vlade, član Američke akademije u Berlinu.