NJ 13. IV. SZ: SRBIJA - RAĐE METAK NEGO HAAG

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 13. IV. 2002. Uhvaćeni u klopku žrtve "Nekadašnji srpski ministar unutrašnjih poslova Vlajko Stojiljković spektakularno si je pred zgradom jugoslavenskog parlamenta ispalio metak u glavu. U oproštajnom pismu odani sljedbenik i suoptuženik bivšeg beogradskog vlastodršca Slobodana Miloševića predstavio je taj potez kao 'herojski čin' - dovodeći istodobno u neugodnu poziciju aktualnu vladu, zahvaćenu unutrašnjim sukobima. No, javni pokušaj samoubojstva osobe koje se izravno ticao netom usvojeni zakon o izručenju osumnjičenika haaškom sudu za ratne zločince zrcali u prvom redu manjkavu spremnost građana Srbije općenito da se suoče s vlastitom prošlošću. Usprkos tome, Stojiljkovićev metak neće imati dugotrajan odjek u javnosti. Naime, uspiju li stranke bivšeg režima donekle mobilizirati građane da se solidariziraju s Miloševićem, izvedenim pred Haaški sud, te s aktualnim samoubilačkim Stojiljkovićevim prosvjedom, neće time bitno promijeniti stanje na unutarpolitičkoj pozornici - usprkos osjetnom socijalnom nezadovoljstvu. Izjava jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice o Stojiljkovićevu samoubojstvu svela se pak na nastavak borbe za vlast u kojem mu je protivnik srpski premijer Zoran Đinđić. Koštunica, po samodefiniciji 'umjereni nacionalist', namjerava na priželjkivanim prijevremenim izborima pridobiti i glasove frustriranih Miloševićevih pristaša. Očajnički potez Vlajka Stojiljkovića proglasio je čak 'opomenom' vlastitoj i stranoj javnosti - opomenom Zapadu 'koji nam neprestano postavlja uvjete', ali i opomenom onima koji se - aluzija na Đinđića - ponižavaju 'nekritičkim ispunjavanjem svih zahtjeva'. Nakon usvajanja zakona o izručenju Koštunica nastavlja po starom. Već prilikom Miloševićeva uhićenja i izručenja distancirao se od Đinđića - i time pogodio raspoloženje u narodu. Među Srbima i dalje prevladava stajalište da je Milošević oštetio u prvom redu vlastiti narod te da bi i njegovi ljudi zato trebali biti izvedeni pred nacionalne sudove. No, Đinđić se nalazi u škripcu. Pritisak inozemstva i u prvom redu Amerikanaca ogroman je. Svijet želi da jugoslavenski ratni zločinci budu izručeni u Den Haag - te povezuje pitanje izručenja s u Beogradu hitno potrebnom financijskom pomoći. Tako Đinđić opravdava svoju politiku u pitanju izručenja isključivo prijetnjom Zapada da će uskratiti naklonost i novčanu pomoć. Doduše, i Koštunica je u međuvremenu stisnuo zube i prihvatio Haaški sud kao gotovu činjenicu. No, činjenica su po njemu 'i predrasude u odnosu prema Srbima'. U takvim okolnostima Srbima će teško biti posredovan pravi smisao međunarodnog suda koji bi trebao osigurati pravdu i pomirenje, ispitujući kaznenopravnu odgovornost za ratne zločine", smatra Bernhard Kueppers.