RUSIJA-NEZAVISIMAJA OD 21.2.02. RAZGOVOR S BRADSHOWOM

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 21.II.2002. Stara uloga u novome svijetu Marina Kalašnjikova razgovarala je sa zamjenikom britanskog ministra vanjskih poslova Binom Bradshowom o vanjskopolitičkim interesima i sigurnosnim prioritetima Velike Britanije: " - Gospodine Bradshow, kakvo će mjesto Britanija zauzeti u novim međunarodnim prilikama? Vidite li ju ponajprije kao utjecajnog čimbenika u Europi, ili kao bliskog saveznika Sjedinjenih Država? = Kada je o tomu riječ, Britanija je uvijek imala osobit položaj. Zbog jezika i kulture nužno smo bliži SAD-u od naših prijatelja iz kontinentalne Europe. No ne slažem se da općenito treba birati između Amerike i EU-a. U sadašnjoj se vladi stalno zauzimam da Britanija ima središnju ulogu u Europi. No kako je jednom rekao Henry Kissinger, 'Problem je što, ako želimo nazvati Europu, ona nema telefonskog broja'. Amerikanci bi, dakako, htjeli da Britanija jača svoju ulogu i utjecaj u Europi. Tada bismo mogli biti još uspješniji kao most i komunikacijski kanal između njih i Staroga svijeta. - Koje su nesuglasice i teškoće u vašim odnosima s SAD-om u svezi s tim? = Postoje pitanja u kojima se s njim ozbiljno razilazimo. Klasičan su primjer protokol iz Kyota i stajalište SAD-a o Konvenciji o kemijskom i biološkom oružju. Postoji također niz problema za uspješno rješavanje kojih moramo tijesno surađivati s SAD-om kako bi ga uvjerili i približili našem stajalištu. Tu će uvijek biti nedoumica i povoda za raspre. No čini se da je nakon 11.IX. naš utjecaj na SAD porastao, i sada je veći nego što smo htjeli postići zadnjih godina. - Zaustavimo se malo i na drugim važnim temama, napose na razlikama u stajalištu prema ulozi Europe, SAD-a i NATO-a u uspostavi međunarodne sigurnosti. = Državni tajnik Colin Powell u nedavnom se intervjuu za 'Financial Times' odlučno odredio za potporu NATO-u. Bilo bi pogrješno zaključiti da je američko oduševljenje Savezom splasnulo, premda on nije imao glavnu ulogu u afganistanskom pohodu. Jednostavno je stvar u tome da posljednji izazovi s kojima se sučeljava Amerika, nadilaze granice euroatlantske pozornice. A tu Bruxelles ne može imati vodeću ulogu. Što se tiče samostalnih europskih snaga za brzo djelovanje, Amerikanci ih uopće ne odbacuju. Oni u potpunosti podupiru europske korake u svezi s jačanjem sigurnosti i vojne spremnosti. No stvar je u tome što europske zemlje - članice NATO-a troše na obranu 60 posto američkih troškova. A njihova je vojna moć tek 15 posto američke. Europljani nedovoljno koordiniraju napore i često rade isti posao. Amerika već odavno želi da Europa preuzme veću odgovornost za vlastitu obranu i sigurnost. Istodobno je iskustvo na Balkanu pokazalo da bi Europa jako teško djelovala samostalno da nije bilo SAD-a, tj. da nismo uspjeli uvjeriti Clintona da pruži pomoć na Kosovu. Nismo smjeli dopustiti da Milošević nastavi raditi ono što je radio. Tako je američka potpora tada bila vrlo važna. Jednostavno smo i mi i Amerikanci pazili da europske snage ne zamjenjuju i ne konkuriraju NATO-u. Takve snage trebaju djelovati tek kada Savez nije u stanju ili ne želi djelovati. - Kako u svezi s tim gledate na američke planove za uspostavu proturaketnog štita? = Mislim da za proturaketnu obranu postoji razvojni potencijal u kontekstu razoružanja i neširenja, tj. u okviru novog sustava sigurnosti. Premda takve sustave, naravno, još treba stvoriti. Mi smo zadovoljni što Rusija i Amerika o svemu aktivno razgovaraju. Čini nam se da se Rusija općenito ne treba bojati bilo kojeg oblika proturaketne obrane, jer srednjoročno može, iz više razloga, biti ugrožena od nekih neodgovornih država. Zemljopisno ste bliži nekima od tih država koje provode programe razvoja oružja za masovno uništenje. Tako ćete, u stanovitom smislu, neposredno i brže imati koristi od nekih inačica proturaketne obrane, nego sami Amerikanci. - Hoće li se i dalje zaoštravati nesuglasice između Europljana i Amerikanaca u svezi s Iranom? = To je još jedno područje gdje otvoreno kažemo da ne dijelimo američko stajalište u ovoj fazi. Nitko ne sumnja da Iran ne treba kritizirati. Njegovo konzervativno čelništvo ne rabi u potpunosti svoju vlast na dobro većine puka. Zemlja razvija oružje za masovno uništavanje i podupire ekstremističke skupine na Bliskom istoku. Ipak, nakon ponovnog izbora predsjednika Hatamija u Iranu je postignut stvaran napredak i provedene su reforme. Naši europski prijatelji, kao i mi, misle da možemo pridonijeti napretku u Iranu putem suradnje. Trenutno kanimo nastaviti tim pravcem, bez obzira na nedavno odbijanje Teherana da akreditira ponovno imenovanog britanskog veleposlanika, što je općenito glupo s iranske strane. (...)"