Dva dana nakon što je najjači potres u posljednjih 40 godina zatresao podmorje u blizini indonezijskog otoka Sumatre, što je prouzročilo dizanje desetmetarskih valova, dužnosnici nalaze sve više mrtvih.
Tisuće kilometara obalnog pojasa od Indonezije do Tanzanije pogođene su smrtonosnim plimnim valovima.
Šri Lanka je izgleda najjače pogođena s 12.200 mrtvih, Indija je prijavila gotovo 9.500, Indonezija 5.700, Tajland gotovo 1.500, među kojima su mnogi strani turisti.
Deseci su poginuli u Maleziji, Mianmaru, na Maldivima i u udaljenoj Somaliji, koja se nalazi čak 6.000 kilometara daleko od epicentra potresa. Najmanje deset osoba poginulo je u Tanzaniji. Međutim, očekuje se da će te brojke još narasti - budući da u Indoneziji očekuju i 25.000 mrtvih, a u Šri Lanki 20.000.
Među stranim turistima koji su ostavili život u turističkim odredištima Azije ima Norvežana, Britanaca, Talijana, Šveđana, Japanaca i Amerikanaca.
Tijela su prekrila ulice u sjevernoj Indoneziji, koja je bila najbliža nedjeljnom potresu od 9.0 stupnjeva po Richteru. Oko 1.000 ljudi ležalo je na mjestu gdje ih je zahvatio tsunami dok su gledali sportsku utakmicu.
"Bio sam na igralištu kao sudac. Valovi su odjednom došli i spasio me samo Bog", rekao je Mahmud Azaf, koji je u tsunamiju izgubio troje djece.
U čitavoj regiji ljudi, smješteni u javnim zgradama i školama, bez pitke vode i hrane, strahuju od novih valova. Oni koji ne traže mrtve pokapaju one koje su već pronašli.
Preživjeli se boje da će u sljedećim danima zbog nepokopanih mrtvih tijela izbiti epidemije.
Zemlje u Tihom oceanu imaju sustav uzbunjivanja od tsunamija, ali one u Indijskom oceanu, gdje se tsunamiji pojavljuju jednom u stoljeću, nemaju ga.
UN, koji je rekao da se radi o jedinstvenoj tragediji jer je pogodio toliko veliko područje i veliki broj zemalja, priopćio je da će stotine zrakoplova s hitnom pomoći stići u regiju tijekom sljedećih 48 sati.
Crveni križ poslao je u nedjelju poziv za pomoć preživjelima, ali za mnoge od njih pomoć presporo stiže. Dok su nacionalne skupine za pomoć bile prve na mjestu događaja, međunarodne organizacije još uvijek razmatraju koji je najbolji način za slanje pomoći.