Nagrade se dodjeljuju svaku godine kako bi se privukla pozornost na sirove, neukusne i često površne i nepotrebno razvučene opise seksa u suvremenoj literaturi. Wolfe je nagradu dobio zahvaljujući opisima seksualnog odnosa u njegovoj posljednjoj knjizi "Ja sam Charlotte Simmons", priči o studentskom životu na jednom od elitnih američkih sveučilišta.
"Klizeći, klizeći, klizeći, klizeći pošao je jezik", počinje jedna od rečenica koja mu je priskrbila nagradu. "No, ona se pokušavala koncentrirati na ruku, ruku, pošto je ona imala cijeli njezin torzo za istraživanje a ne samo otorinolaringološke šupljine - o, Bože, ne samo na mjestu gdje se meso dojki spaja s kožom na prsima - ne, ruka je obujmila njenu cijelu desnu stranu - sada!", piše Wolfe.
Žiri je Wolfeovu prozu opisao kao "groznu i dosadnu".
Tom Wolfe je nagradu izborio u oštroj konkurenciji deset drugih autora. U knjizi "Prije no što zaboravim", južnoafričkog pisca Andrea Brinka nalazi se primjerice ovaj opis stidnice: "Bila je poput velike egzotične gljive na račvanju debla, malo utočište ugode, gdje sveta rijeka teče prema moru bez plime. Ne, ne bez plime. Njene su plime bile grčevite, oseka i plima koje vas mogu odvući daleko u more prije no što vas izbace natrag, divlje i pobjednički, na namreškanu, vjetrom šibanu beskonačnu plažu".
Nadeem Aslam iz Velike Britanije također je jedan od autora kojem je nagrada zamalo izbjegla za njegovu knjigu "Zemljovidi za izgubljene ljubavnike", priču o životu muslimanske zajednice u engleskom gradu. "Njegova su usta tražila podmazanu bobicu". "Miris njegovih pazuha bio je na njenim ramenima - cvijet koji ostavlja pelud na glavi kolibrića", glase neke od njegovih rečenica.
Dobitniku nagrade dodjeljuje se statua slična filmskom Oscaru i boca šampanjca ukoliko se pojavi na dodjeli nagrade. Wolfe je, međutim, priopćili su organizatori, prvi pisac u 12-godišnjoj povijesti ove nagrade koji je odbio poziv na dodjelu.