Knjiga donosi uglavnom autorove eseje iz zadnjih desetak godina koji, kako je rekao, čine zaokruženu cjelinu o stilistici, recentnoj književnosti i jezikoslovlju.
Bagić svoje tekstove piše u sjeni prikrivene polemike i otvorenog umijeća osporavanja. On polazi od mjesta koja su zakrčena jednostranim čitanjima, tu polazi od početka: pregledno, sustavno, uvažavajući onoga s kojim stupa u dijalog, polemizira, motri i istražuje, rekao je urednik knjige Miroslav Mićanović.
Bagić zagovara literarnu stilistiku, koja proizlazi iz uvjerenja da tekst zahtijeva interpretaciju, subjektivnu konkretizaciju, a ne goli opis. Zato se ne smije pisati kako dobri pisci pišu, ali treba svakako čitati kako Bagić nastoji u ovoj knjizi, kazao je Mićanović.
Jezikoslovac Ivo Pranjković dao je za pravo Bagićevu pristupu te ustvrdio da se znanjem ne može doprijeti do onoga što čini stil. Ne treba pisati kako dobri pisci pišu jer je to već funkcionalni stil. Stil se može doprijeti samo imaginacijom, dodao je.
Izdavač, vlasnik Disputa, Josip Pandurić osvrnuo se na Bagićeve tekstove te je ocijenio kako je on prvi sustavno opisao i tipologizirao pjesničke i kratkopričaške prakse u zadnjih dvadesetak godina, što je usporedio s esejima pjesnika Bore Pavlovića (1922.-2001.) koji je interpretirao ranija razdoblja hrvatskog pjesništva.
Kritičar Boris Beck rekao je da je Bagićev tekst poticajan za matematičke analize, osobito o pojmu prostornosti, gdje Bagić obrađuje prazninu kao negativnost prostora. Može se reći da je Bagić unio 5-6 novih pojmova u prostore praznine u hrvatskoj književnosti, dodao je Beck.
Krešimir Bagić (1962.) profesor je stilistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je i urednik više od 15 knjiga pjesama, književne teorije, antologija i panorama. Za knjigu "Svako je slovo kurva" s Borisom Gregorićem dobio je nagradu "Goran" (1988.), a za "Brisani prostor" nagradu "Julije Benešić" (2002.).