Tu ocjenu daje Rok Kajzer, zagrebački dopisnik tog lista, reagirajući na Rudolfov tekst koji je u Ljubljani, okupiranoj razmišljanjima o budućoj ulozi Slovenije u EU i globalnim svjetskim odnosima, te pripremama Dimitrija Rupela za preuzimanje predsjedanja OESS-a, prošao sasvim nezapaženo.
Rudolfova ideja, ocjenjuje Kajzer, možda je bila moguća u vrijeme raspada Jugoslavije prije 13 godina, a sada je samo idilična priča i epizoda iz "hrvatsko-slovenske mjesne zajednice", te "utopijsko razmišljanje koje bi teško bilo realizirati".
Rudolf u svom tekstu tvrdi da povijest pokazuje kako se male države nakon stjecanja suvereniteta uvijek međusobno "grizu" i ulaze u sporove koji su minorni s obzirom na ukupnost odnosa, te ukazuje na veliku gospodarsku i turističku razmjenu i zajedničku povijest dvaju naroda naslonjenih jedan na drugoga, smatrajući da bi stvaranje hrvatsko-slovenske unije većinu problema otklonilo.
Rudolfove ideje mogle bi se razumjeti i kao poziv političarima na obje strane da vode više računa o onome što nas spaja nego onome što nas razdvaja i da se bilateralni problemi riješe, no pitanje je je li njegov nastup iskren, razmišljanje je slovenskog novinara koji podsjeća na Rudolfovu reputaciju u slovenskoj medijskoj galaksiji.
Nakon što je izrazio javno protivljenje parafiranom sporazumu Drnovšek-Račan iz 2001., hrvatski je akademik, nekadašnji ministar i, kako se u Ljubljani naglašava, sadašnji savjetnik ministra vanjskih poslova, stekao reputaciju "nacionalističke struje" u hrvatskoj politici i akademskoj zajednici i važi za "žestokog radikala" kad je u pitanju primjena pomorskog prava.
Zbog njegovih je publicističkih istupa oko Savudrijske vale ili Piranskog zaljeva čak i odredba o delimitaciji na moru iz UN-ove konvencije o pomorskom pravu u slovenskom tisku nazvana "Rudolfovom doktrinom".
Zato je upitno je li njegovo razmišljanje iskreno jer je i prije nekoliko tjedana izjavio kako smara da rješenje u Piranskom zaljevu ne može biti bilateralno i zauzeo se za arbitražu, navodi Kajzer.