Istodobno je optimalna veličina imanja u EU oko 60 do 80 hektara, istaknuto je na današnjoj konferenciji za novinare Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede Hrvatske udruge poslodavaca.
Hrvatska ne može konkurirati na tržištu EU bez domaćih sirovina, a njih, kako je rekao direktor tvrtke Finagra Mladen Mavriček, nažalost nema. Mavriček je mišljenja kako domaću poljoprivredu može spasiti samo izvoz s osloncem na domaću proizvodnju te kako oni koji neće izvoziti neće opstati ulaskom Hrvatske u EU.
Za onaj dio seljačkih gospodarstava koji će zadržati male površine rješenje su poljoprivredne zadruge koje bi organizirale i koordinirale proizvodnju te štitile interese malih seljaka-proizvođača, istaknuo je direktor Udruge prehrambene industrije i poljoprivrede HUP-a Stipan Bilić.
Mišljenja je kako poljoprivredna poduzeća imaju najviše šansi da se "najbezbolnije" integriraju u sustav EU, jer su u odnosu na EU njihovi prinosi 70 do 80 posto, dok su za razliku od njih prinosi seljaka-proizvođača svega 50 posto u odnosu na europskog seljaka.
Osvrnuvši se na trenutačno stanje u hrvatskoj poljoprivredi te njenim perspektivama u procesu integracije u sustav agrara EU, Bilić je kazao kako je hrvatska poljoprivreda danas nekonkurentna i niskoproduktivna, što je posljedica zanemarivanja ove grane.
Od zemlje izvoznika hrane Hrvatska je postala velikim uvoznikom hrane, a nekadašnji se suficit od pola milijarde dolara pretvorio u isti toliki deficit.
Ulazak Hrvatske u EU, kazao je Bilić, može doprinijeti poboljšanju stanja u poljoprivredi, odnosno, potaknut će se modernizacija poljoprivrede na temeljima ekonomske konkurentnosti.
Bilić je istaknuo kako se u pregovorima s EU treba izboriti da se Hrvatskoj kao referentna godina prizna jedna od prijeratnih godina (1988, 1989. ili 1990.) kada je ukupna poljoprivredna površina Hrvatske evidentirana na 3,2 milijuna hektara.
Prihvaćanjem navedenog, pojasnio je Bilić, domaća bi poljoprivreda imala mogućnost razvoja, a u tom bi se smislu utvrdila aktivnija agrarna politika kojom bi se omogućilo seljaku, ali i poduzećima da postanu konkurentniji.
Kao osnovne prednosti hrvatske poljoprivrede Bilić je izdvojio postojanje poljoprivrednih potencijala i infrastrukturu, dok kao najveće probleme navodi velik broj malih posjeda, nerazvijen hidromelioracijski sustav (u koji bi trebalo uložiti dvije milijarde kuna i urediti bar 500.000 hektara zemljišta), neuređeno tržište, nedefiniranu agrarnu politiku.
(Hina) xtp yds