"Ta je konvencija utvrdila prvi popis zaštićenih vrsta za cijelu Europu u vrijeme kada je vrlo malo zemalja posjedovalo vlastitu listu", rekao je Eladio Fernandez Galiano, voditelj odjela za očuvanje prirodnog nasljeđa i biološku raznovrsnost u Vijeću Europe.
Konvenciju iz Berna su 25 godina nakon nastanka ratificirale 44 zemlje, odnosno većina od 46 članica VE.
Utvrdivši minimalne osnove očuvanja pojedinih vrsta flore i faune ugrožene u cijeloj Europi, Bernska je konvencija sastavila mehanizme sprečavanja postupnog nestajanja pojedinih životinja koje su žrtve lovaca ili uništavanja njihova tradicionalnog staništa.
Politikom zaštite u nekim se europskim zemljama počela tako obnavljati populacija vukova, koji je prije 25 godina nestao iz većine zemalja zapadne Europe.
Od osam do 10 tisuća mrkih medvjeda pobrojanih u Europi (bez Rusije) većina ih živi u Rumunjskoj dok se Italija i Španjolska trude s manjim ili većim uspjehom održati po stotitinjak takvih životinja.
U francuskim Pirenejima medvjeđa se populacija obnavljala zahvaljujući jedinkama iz Hrvatske i Slovenije, no još ih je uvijek tek desetak, jer jako razvijeni turizam ugrožava njihova prirodna obitavališta.
Ris je nešto manje ugrožen no i on se u pojednim zemljama poput Švicarske počeo obnavljati opet primjercima iz središnje Europe i poglavito Karpata.
Bernska konvencija obvezuje se spašavati i manje ugrožene vrste, a broj zaštićenih zona u Europi povećan je za 20 ili čak 30 puta u zadnjih 25 godina.