Prema optužnici podignutoj u listopadu 2002., Nevenka Tuđman je koristeći svoj društveni položaj i ugled, dok joj je otac bio na vlasti, poslovnom partneru Kneževiću omogućila ugradnju telefonskih centrala u desetak fakulteta, instituta i javnih ustanova. Knežević je na tome navodno zaradio više milijuna kuna, a prvooptužena oko 1,7 milijuna kuna provizije.
Knežević je uz to optužen i za utaju poreza i drugih davanja, ali i zlouporabu obavljanja dužnosti državne vlasti jer je navodno na intervenciju Nevenke Tuđman 1996., bez natječaja i odgovarajuće stručne spreme, imenovan glavnom stručnom i odgovornom osobom u Ministarstvu znanosti i tehnologije za natječaje za ugradnju telefonskih centrala.
U više od godinu i pol dana sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Vladimira Pavlekovića saslušalo je dvadesetak svjedoka i vještaka. Na sudu su tako ispitana i dvojicu bivših ministara znanosti te bivši čelnici državnih tvrtki i institucija u koje je Knežević ugradio telefonske centrale.
Prema Kneževićevom priznanju, temeljem kojeg je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) i pokrenuo postupak, Nevenka Tuđman je od svakog posla dobivala 15 posto provizije. Odvjetnik optužene Ante Vukorepa odbacio je takve tvrdnje i upozorio da je Knežević više puta mijenjao iskaz te da je Nevenku Tuđman optužio kako bi se opravdao zbog utaje poreza.
Nevenka Tuđman optužena je za četiri kaznena djela protuzakonitog posredovanja za koje je po Kaznenom zakonu zapriječena kazna zatvora od jedne do pet godina zatvora.
Za zlouporabu obavljanja dužnosti državne vlasti, kao i za utaju poreza i drugih davanja, za što je optužen Knežević, predviđena je kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora. USKOK je za njega zatražio uvjetnu kaznu.