"Ovo je izvješće posvećeno djeci uvučenoj u oružane sukobe diljem svijeta. Nadamo se da će skrenuti pozornost na njihovu sudbinu i pomoći dokidanju korištenja djece kao vojnika", piše Koalicija u zajedničkom istraživanju objavljenom u srijedu na internetu.
Amnesty International, Human Rights Watch, World Vision International i Defence for Children International, te neke vjerske zajednice sudjelovale su u izradi izvješća, prikupljajući podatke od travnja 2001. do ljeta 2004., uz financijsku pomoć nekoliko europskih zemalja, Kanade i Novog Zelanda.
Prema podacima što ih je početkom ljeta objavio francuski UNICEF, u svijetu je oko 300.000 djece vojnika, no stanje je najgore u Africi.
"Želim vam prenijeti poruku. Molim vas učinite sve što možete kako bi svijetu rekli što se događa s nama, djecom. Tako da druga djeca ne moraju proživjeti ovakvo nasilje", riječi su 15-godišnje djevojčice koja se uspjela izbaviti iz pobunjeničke vojske Ugande.
Otmice, nasilno novačenje i seksualno nasilje protiv djece u sjevernoj Ugandi doživjelo je vrhunac između 2002. i 2004. kada su pobunjenici LRA oteli oko 20.000 djece, piše u izvješću. No stanje je jednako dramatično i drugdje u Africi, gdje se po zlu ističu Burundi, Demokratska Republika Kongo, Somalija i Sudan u kojemu je oko 17.000 djece vojnika u zloglasnoj miliciji Janjaweed, ali i u vladinim snagama.
Somalija najbolje oslikava do koje mjere dotok lakog naoružanja utječe na djecu, piše u izvješću koje bilježi da je oko 200.000 djece nosilo pušku ili bilo uvučeno u redove milicija od pada središnje vlade 1991. godine.
Na tisuće djece u vojnim logorima podvrgnuto je političkoj indoktrinaciji u Zimbabveu gdje su djeca obučavana tehnikama mučenja i ubijanja, a zatim korištena u gušenju rada oporbenih stranaka. U DR Kongu djeca vojnici bila su i smaknuta, iako to brani međunarodno pravo.
Po završetku sukoba djeci su potrebne godine da prevladaju užasne tjelesne i psihološke štete no i u tom segmentu zakazuju brojne afričke i neafričke zemlje: mali vojnici naprosto ostaju zaboravljeni.
Indija, Indonezija, Mianmar (bivša Burma), Filipini, Nepal i Šri Lanka, najistaknutiji su kršitelji međunarodnog prava u prisilnom novačenju dječaka i djevojčica za borbene sukobe, a samo u Afganistanu oko 8.000 dječaka od 14 do 18 godina sudjelovalo je u ratnim operacijama.
Na palestinskim područjima djeca su bila bombaši samoubojice najmanje devet puta. S izraelske strane vojnici vatrom uzvraćaju na djecu koja ih gađaju kamenjem i drže ih u zatvorima.
U Latinskoj Americi većina se država "strogo" ne pridržava dobne granice od 18 godina i novači 16-godišnjake. Samo u Kolumbiji oko 14.000 dječaka i djevojčica u dobi od 12 godina bore se u paramilicijama. Za Srednju Ameriku tipična je pojava malodobnih bandi zvanih "maras", koje se, zaboravljene u mirovnom procesu, bave kriminalom.
U izvješću za Hrvatsku spominje se da je oko milijun djece bilo izloženo ratnim stradanjima od 1991. do 1995., dok je između dvjesto i četristo tisuća izravno bilo pogođeno borbama. Psihološka rehabilitacija pruža im se kroz programe individualne i grupne terapije u suradnji vlade i UNICEF-a.
Za Srbiju i Crnu Goru navodi se da su dopuštale novačenje 16-godišnjaka, a za područje Euroazije kao posebno loša ističe se Čečenija gdje su novačeni 14-godišnjaci.
Kritika nisu pošteđene ni Sjedinjene Države koje u svojoj bazi Guantanamo na Kubi drže "neprijateljske vojnike", među njima i troje maloljetnika od 13 do 15 godina.
U Europi je prozvana Njemačka s nekih tri do pet stotina djece bivših vojnika.