Žalbeno vijeće ICTY-a Miloševiću je 1. studenoga vratilo pravo da se brani sam, a današnje primjena te odluke u sudnici pokazala je da maratonskom procesu tek slijede nove teškoće.
Članovi sudskog vijeća i tužitelj stalno su upozoravali Miloševića da ne vlada tehnikom glavnog ispitivanja, da sam svjedoči a pitanja su mu tendenciozna i sugestivna, te zato bez dokazne vrijednosti.
No odluka je donijela i korist procesu - u haškoj sudnici prvi puta se pojavio jedan od autora Memoranduma SANU, koje su tužitelji bezuspješno nastojali dovesti u Haag od početka suđenja 2002.
Memorandum SANU, strateški program srpske inteligencije iz 80-ih godina ponudio je revitalizirani koncept Velike Srbije kao izlaz iz jugoslavenske krize i smatra ga se ideološkim predloškom za srpsku agresiju na Hrvatsku, BiH i Kosovo 90-ih.
Mihajlo Marković bio je glavni ideolog Miloševićeve Socijalističke partije Srbije (SPS), pisac programa stranke i njen potpredsjednik do 1995. kada se razišao s optuženim zbog pritiska na bosanske Srbe vezanog uz Vance-Owenov mirovni plan za BiH.
U sudnici je Marković iskazao punu lojalnost Miloševiću, spremno potvrđujući i elaborirajući sve njegove teze iz pitanja.
"Mislim da vi niste nimalo krivi za izazivanje ratova na prostoru bivše Jugoslavije, vi ne snosite nikakvu odgovornost za to", rekao je svjedok, ističući da u optužnici "nema ničeg istinitog".
Za raspad bivše SFRJ zajednički su okrivili slovenski, hrvatski i albanski separatizam potaknut izvana posebno iz Njemačke, nasuprot kojih je, po njima, stajala samo težnja Srba za ravnopravnost.
Marković, nekadašnji Praxisovac, opisao je svoje susrete sa slovenskim i hrvatskim intelektuacima 80-ih, tvrdeći da su oni već tada spremali otcjepljenje.
Hrvatsku je analizirao od masovnog pokreta 1971. do prvog sabora HDZ-a 1990., ocijenivši da su "Tuđman i društvo bili jasni secesionisti" koji su "500 do 600 tisuća Srba izbrisali iz Ustava, a oni su iz straha od ponavljanja 41. počeli blokirati ceste".
Državno uređenje bivše Jugoslavije nakon II. svjetskog rata, posebno nakon Ustava 1974., okrivio je za neravnopravnost Srba. "Istinsko samoodređenje i ravnopravnost svih jugoslavenskih naroda, uključujući i srpski", bio je temeljni zahtjev izražen u Memorandumu, kazao je Marković.
Srpski narod nije bio ravnopravan jer nije, poput ostalih dobio pravo na nacionalnu državu, kazao je, objasnivši kako je problem bio u uskraćivanju prava Srbima u drugim republikama.
Memorandum je ukazao da su "nužne korjenite reforme društvene strukture i državne organizacije jugoslavenskih naroda", kazao je. Na traženje Miloševića opširno je citirao dijelove tog dokumenta, kako bi demantirao navode iz optužnice da je Memorandum poslužio kao podloga za srpsku dominaciju, ratove i etničko čišćenju.
No unatoč pažljivom izboru dijelova koje će citirati, Marković je pružio dokaze za ocjene iz optužnice, potvrdivši predviđanja pravnih stručnjaka i promatrača suđenja da bi Miloševića njegovi vlastiti svjedoci mogli dodatno kompromitirati.
U sutrašnjem nastavku iskaza, Markovića će ispitati tužitelji.